Takva skupina volontera, većinom mladi ljudi, sudjelovala je u neobičnom medicinskom pokusu na Sveučilištu Oxford te su se dobrovoljno izložili komarcima zaraženima malarijom, bolesti koja godišnje ubija više od 600.000 ljudi. Pokus, proveden u Jenner Institutu 2017. godine, bio je dio testiranja novog cjepiva protiv malarije pod nazivom R21, koje je već u ranoj fazi izazvalo uzbuđenje među znanstvenicima.

U pokusu su volonteri dolazili u laboratorij te bi im ruka bila izložena komarcima zaraženima malarijom. Uvezeni iz Sjeverne Amerike, oni su bili smješteni u male posude s gazom kroz koju bi ubadali volontere i pritom im mogli prenijeti parazita. Cilj pokusa bio je ispitati koliko je cjepivo učinkovito u sprječavanju razvoja bolesti.

Ovaj primjer ilustrira kontroverzne eksperimente, tzv. studije izazova, u kojima se volonteri namjerno izlažu zaraznim bolestima. Iako takvi pokusi mogu djelovati opasno ili nepromišljeno, u posljednjih nekoliko desetljeća postali su popularni u medicinskim istraživanjima, a rezultirali su značajnim medicinskim otkrićima. Cjepivo R21, primjerice, kasnije se pokazalo do 80 posto učinkovitim u sprječavanju malarije i postalo je drugo cjepivo protiv te bolesti koje je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučila za upotrebu, piše BBC.

Nedavno su prve doze cjepiva dane bebama u Obali Bjelokosti i Južnom Sudanu – gdje svake godine od malarije umiru tisuće ljudi.

Tamna strana ovakvih pokusa

Adrian Hill, profesor vakcinologije i direktor Jenner Instituta, navodi da su studije izazova doprinijele razvoju brojnih cjepiva, uključujući ona protiv gripe i covida, te su ključne za ubrzavanje istraživanja. Znanstvenici sada planiraju namjerno zaraziti volontere i drugim patogenima, poput zike, tifusa, kolere i hepatitisa C, sve s ciljem razvoja učinkovitijih cjepiva i tretmana.

Iako ne postoji središnji registar takvih ispitivanja, Hill procjenjuje da su pridonijeli stvaranju najmanje desetak cjepiva u posljednja dva desetljeća. Sustavni pregled pronašao je 308 takvih studija na ljudima između 1980. i 2021. u kojima su sudionici bili izloženi živim patogenima.

Zagovornici studija izazova smatraju da su koristi tih istraživanja daleko veće od rizika, pogotovo ako se provode u kontroliranim uvjetima, neki znanstvenici izražavaju zabrinutost zbog etičkih implikacija. Primjeri iz povijesti - poput eksperimenata nacističkih znanstvenika, koji bi logoraše prisilno zarazili tuberkulozom, ili američkih liječnika, koji su 1940-ih u Gvatemali namjerno zarazili 1308 ljudi sifilisom - ističu tamnu stranu ovakvih pokusa.

Tijekom 1950-ih i 1960-ih u njujorškoj školi Willowbrook djeca s invaliditetom bila su izložena hepatitisu u sklopu istraživanja cjepiva, što je izazvalo javnu osudu i postalo sinonimom za lošu etičku praksu. Takvi primjeri potaknuli su donošenje strožih smjernica za medicinska istraživanja, stavivši dobrobit volontera u prvi plan, što je izazvalo stagnaciju u provođenju studija izazova.

I uz rigorozne sigurnosne provjere, nesreće se događaju. Godine 2012. jedan se volonter nije pojavio u Institutu Jenner na obveznom liječničkom pregledu sedam dana nakon što je zaražen malarijom, kaže Hill. Tjedan dana ga nisu pronašli. Volonter je na kraju bio dobro, a incident je prijavljen etičkom povjerenstvu. No posljedice su mogle biti daleko ozbiljnije.

Brzina kojom se poduzimaju izazovna ispitivanja ono je zbog čega se neki znanstvenici, poput Eleanor Riley, profesorice imunologije na britanskom Sveučilištu Edinburgh, osjećaju nelagodno.

Potreba za bržim rezultatima i nova etička pitanja

Današnji znanstvenici, suočeni s rastućom prijetnjom pandemija, ponovno traže način za provođenje ovih studija da bi ubrzali razvoj cjepiva. Brzina im je, kažu, ključna motivacija. U tradicionalnom ispitivanju cjepiva dobrovoljcima se daje ili cjepivo ili placebo, a zatim se od njih traži da žive onako kako su prije živjeli. No to može biti vrlo spor proces.

Andrea Cox, profesorica medicine na Sveučilištu Johns Hopkins, ističe da klasična ispitivanja cjepiva i njihov razvoj mogu trajati desetljećima i koštati milijune dolara, a istovremeno tisuće ljudi umiru od tih bolesti. Kaže da studije izazova skraćuju vrijeme čekanja izravnim izlaganjem volontera virusu. Smatra da je važno brzo djelovati, pogotovo kad se radi o rijetkim patogenima poput salmonela i šigele, za koje klasična ispitivanja mogu godinama trajati.

Osvrnula se i na cjepivo Dengvaxia, koje je filipinska vlada pustila u promet od 2016. za zaštitu od denga groznice, virusa koji prenose komarci i koji ubija tisuće ljudi svake godine.

Cjepivo je primilo 800.000 djece na Filipinima. No istraživači su uočili problem: dok je cjepivo dobro djelovalo na djecu koja su već bolovala od denga groznice, bilo je potencijalno opasno za onu koja prethodno nisu bila zaražena. Godine 2017. Svjetska zdravstvena organizacija promijenila je svoje smjernice, preporučujući da se Dengvaxia ne daje osobama koje prethodno nisu bile zaražene tim virusom.

Dakle, kako se sve više zaraznih bolesti koristi u ovakvim pokusima, znanstvenici se suočavaju s etičkim izazovima, posebno kada se radi o patogenima za koje ne postoje pouzdani tretmani. Nedavni pokus u kojem su zdrave žene bile zaražene zika virusom, za koji nema lijeka, otvorio je nova pitanja o granicama ovakvih istraživanja.

Naime 2022. godine istraživači u SAD-u dali su dva soja virusa zika 20 zdravih žena, od kojih nijedna nije bila trudna ili dojilja, u sklopu ispitivanja u koje su kasnije uključili i sličan broj muškaraca zaraženih virusom. Zika uzrokuje blage simptome kod većine odraslih, ali može izazvati abnormalnosti pri rođenju kod beba čiji su roditelji zaraženi tijekom trudnoće. U rijetkim slučajevima također je povezan s neurološkim problemima kod odraslih, a ne postoji lijek za virus. Žene su testirane na trudnoću nekoliko puta prije suđenja i zamoljene da koriste kontracepciju dva mjeseca nakon toga. Iako rezultati tek trebaju biti objavljeni, sve žene koje su primile virus bile su zaražene, sa simptomima kao što su osip i bolovi u zglobovima tijekom razdoblja karantene, prema detaljima objavljenim na medicinskoj konferenciji 2023. godine.

Dok jedni smatraju da bi ovakvi pokusi trebali biti rezervirani samo za bolesti koje se mogu liječiti, drugi, poput profesora bioetike Arthura Caplana s NYU-a, vjeruju da su altruizam i želja za pomaganjem drugima legitimni razlozi za sudjelovanje u istraživanjima, unatoč rizicima.

U konačnici, znanstvenici se slažu da ćemo u budućnosti svjedočiti sve većem broju takvih studija, a time i novim medicinskim otkrićima, zaključujući: 'Iako ovaj pristup nosi određene rizike, uz pravilne kontrole i etičke smjernice, može donijeti brži razvoj cjepiva i tretmana koji će spašavati živote diljem svijeta.'

Prva svjetska studija izazova za covid izazvala i uzbuđenje i kontroverze

Sva ova pitanja došla su u prvi plan 2021. godine, kada je Imperial College London objavio prvu svjetsku studiju izazova za covid, a volonteri su namjerno zaraženi virusom kako bi se proučile reakcije tijela. Studija je pobudila veliko uzbuđenje, posebno kod grupe 1DaySooner iz SAD-a, osnovane 2020. godine s ciljem poticanja sličnih istraživanja i regrutiranja volontera.

Pružila je dragocjen uvid u to zašto neki ljudi mogu izbjeći oboljenje čak i kada su zaraženi. Otkriveno je da imaju lokalizirani imunološki odgovor u sluznici nosa, a on sprječava virus da se ukorijeni u tijelu. Međutim izazvala je i kontroverze jer za covid nema poznatog lijeka, a dugoročni učinci infekcije su nepredvidivi.

U istraživanju je sudjelovalo 36 mladih odraslih osoba te su bile izložene virusu putem tekućine ukapane u nos i provele 14 dana u karanteni u londonskoj bolnici. 'Vidjeli smo da su volonteri imali mnogo virusa koji su se replicirali u nosu i grlu te su ostali zarazni oko 10 dana', kaže Anika Singanayagam, klinička predavačica na Imperial Collegeu London. Studija je također dokazala točnost brzih kućnih testova na covid koji su tada bili široko korišteni.

Unatoč tome, Daniel Sulmasy iz Kennedyjevog instituta za etiku na Sveučilištu Georgetown smatra da nije zadovoljila etičke standarde. Ističe da je u vrijeme pokretanja studije već bilo dostupno nekoliko cjepiva protiv covida, što je smanjilo potrebu za dodatnim rizicima.

Imperial College London u svom je odgovoru naveo da je antivirusni lijek Remdesivir bio dostupan svim sudionicima koji bi pokazali ozbiljnije simptome nego što se očekivalo. 'Studija je bila etički odobrena kada smo već bili godinu dana u pandemiji', rekao je glasnogovornik. Dodali su da je pružila detaljne podatke o infekciji koji ne bi bili mogući iz drugih vrsta istraživanja.

Od tada su pokrenute i druge studije izazova. Istraživači s Jenner Instituta u Oxfordu trenutno provode pokus u kojem namjerno zaraze volontere cijepljene protiv podvarijante omikron BA.5 da bi bolje razumjeli kako cjepiva djeluju na nove varijante virusa. Sudionici za sudjelovanje primaju naknadu od 4935 funti (6400 dolara) za svoje vrijeme i putne troškove.

Sean Cousins, 33-godišnji dostavljač iz Southamptona u Velikoj Britaniji, dobio je više od 11.000 funti (14.280 dolara) za sudjelovanje u tri ispitivanja između 2014. i 2020. Dvaput je bio zaražen gripom dok se u drugom ispitivanju radilo o respiratornom sincicijskom virusu (RSV). No kaže da bi se prijavio i da nije u pitanju novac. 'Bilo je to samo nešto novo za isprobavanje. Želio sam dati svoje vrijeme (…) i pomoći čovječanstvu ako mogu', zaključio je.