Gotovo 600 uzvanika došlo je poslušati Nassima Nicholasa Taleba i Amber Case, goste četvrte T-HT-ove konferencije 'Znanjem rastemo'.

Bila su to dva tematski i pristupom različita, no podjednako zanimljiva predavanja.

Taleb je kroz izlaganje provukao teze iz svoje tri knjige ('Crni labud', 'Zavarani nasumičnošću' i najnovije 'Prokrustove postelje').

Po njegovom tumačenju, za većinu velikih povijesnih događanja odgovorni su crni labudovi, iznenadne pojave i događaji koje je teško predvidjeti i/ili se smatraju nemogućima, a naknadno ih se racionalizira.

Iako je u pravilu riječ o događajima koji donose velike promjene i previranja, nisu nužno negativni. Dovoljno je da promijene dotad važeće paradigme i načine razmišljanja. Taleb je kao primjer naveo nastanak osobnog računala i interneta.

Važni su zato što osiguravaju napredak, što poprilično podignu prašinu i pokrenu promjene, ali i podižu razinu robusnosti (otpornosti), kako pojedinaca, tako i sustava, bili oni društveni, financijski, politički...

Nema učinkovitosti bez krhkosti

Naime, upozorava Taleb, važno je spoznati kako nema učinkovitosti bez krhkosti.

Fragilnost je inherentna svim sustavima i po prirodi je nelinearna. Puno je zahvalnija za procjenjivanje od rizika jer ju je moguće mjeriti i poduzeti nešto kako bi se podigla razina otpornosti na krhkost.

Kako svijet postaje složeniji, tako je i sve krhkiji. Tehnologija nam olakšava život, ali ujedno doprinosi kompleksnosti time što, između ostalog, ubrzava procese i transakcije.

Izazovi koji nas čekaju su ozbiljni i zahtjevni, s njima se treba uhvatiti ukoštac čim prije.

Taleb je, odgovarajući na pitanje kako će na nas gledati ljudi 500 godina u budućnosti od danas, upozorio da nećemo doživjeti toliko kao rasa nastavimo li ovim putem.

Što bi bilo suprotno od krhkog? Nije robusnost, već prilagodljivost, spremnost da se iskoriste prilike koje burna vremena promjena nose.

Da bismo smanjili krhkost, trebamo koristiti redundanciju, moć negativnog savjeta (iliti zabrane), biti pažljivi sa specijalizacijama i ne ustručavati se riskirati.

Vlade bi se trebale više decentralizirati, stremiti ka stvaranju proračunskog viška i ne vaditi banke i druge privatne financijske institucije iz problema na račun poreznih obveznika.

'Stabilnije je', rekao je Taleb, 'imati puni kapitalizam ili puni socijalizam nego rješenje koje je na pola puta, kao što je sada slučaj u SAD-u'.

Zagovornik je značajno veće socijalne osjetljivosti prema najsiromašnijim slojevima stanovništva i oštrijeg kapitalističkog pristupa prema najbogatijima.

Budućnost su, prema njegovom mišljenju, male kompanije temeljene na tehnologiji. Velike globalne korporacije su krhkije, sklone samouništenju i preuzimanju kontrole nad matičnom državom.

Stapamo se s računalima

'Svi ste vi kiborzi', rekla nam je antropologinja kiborga Amber Case na početku svog predavanja. Naravno, nismo robocopi, terminatori, pa čak ni borgovi. Ima ih više, s različitim licima.

Tradicionalna definicija kaže da je to organizam kojemu su nadodane vanjske komponente kako bi se prilagodio novim okruženjima.

A to, smatra Case, strojevi danas upravo rade. Pomažu nam da se povežemo jedni s drugima, komuniciramo na daljinu, pamtimo, brže i učinkovitije obavljamo svakodnevne zadaće... Sve se više stapamo s njima putem sve naprednijih sučelja.

'Postaju više od puke tehnologije jer nam omogućuju da stvaramo jedni druge čitavo vrijeme', uvjerena je Case.

O njima se trebamo brinuti, hraniti ih, nadograđivati, održavati, razvijati... Ono što je s Tamagochijem bila igra sad je postala stvarnost i svakodnevna pojava, koja značajno mijenja naš odnos prema njima, ali i nas same.

Tehnologija nas gura korak dalje u evoluciji, zbog čega postajemo nova vrsta Homo sapiensa. Nekad smo gradili Aleksandrijsku biblioteku, danas gradimo Wikipediju.

Tek su se počeli razvijati, pa još nisu posve formirani.

Case je kao primjer navela Facebook, koji je morao ukloniti svoj News Feed iz središnjeg dijela svog sučelja jer je zbog prevelike količine informacija dolazilo do tumora vrijednosti, odnosno njihovog posvemašnjeg obezvređivanja.

Novi odnos sa strojevima pretvorio nas je, između ostalog, u stalne paleontologe (kad, primjerice, kopamo po pošti tražeći poruku poslanu prije više mjeseci).

Imamo drugo ja čak i prije no što se rodimo, o kojem trebamo također stalno brinuti, kao i o prvom.

Odmak je dobar

Zbog ogromne količine informacija i simultanosti radnji (istovremeno smo na Facebooku, Twitteru, gledamo poštu, brbljamo na GTalku, pretražujemo...) stalno smo u stanju tijeka.

Za razliku od želuca, naš se mozak ne zna još dobro nositi s prežderavanjem informacijama, pa se pamćenje fragmentira, a spavanje se zna pretvoriti u ekvivalent prečestog konzumiranja brze hrane.

Isto tako, tehnologija uglavnom potiče razvoj mozga na račun ostalih dijelova tijela, ali i introspekcije.

Stoga Case preporučuje redovne ili bar povremene odmake od tehnologije.

Što se budućnosti tiče, antropologija kiborga nada se neinvazivnoj, nevidljivoj, superhumanoj tehnologiji, koju ćemo koristiti na zahtjev i neće nam biti na putu, a omogućit će nam nevidljive interakcije i što ugodnije iskustvo korištenja.

Više o konferenciji 'Znanjem rastemo' potražite na njenim službenim stranicama