Troje profesora sa Sveučilišta u Plymouthu koji su se 'pretvarali' da su autori članka kažu da su na ovaj način akademsku zajednicu htjeli osvijestiti na koliko visokoj razini umjetna inteligencija uistinu može pisati i kolika je zapravo opravdana zabrinutost zbog potencijalno velikog vala plagijata koji će je preplaviti. 'Tehnologija napreduje nevjerojatnom brzinom i sveučilištima će biti teško pravovremeno reagirati na te promjene', rekla je jedna od 'autorica'.

Desetljećima sveučilišta pokušavaju iskorijeniti pošast kupovine seminara i diplomskih radova, no sada postoji sumnja da i oni koji prodaju radove studentima koriste ChatGPT. Sad akademske institucije pokušavaju pronaći način na koji što učinkovitije prepoznati je li određeni rad djelo sve popularnijeg chatbota ili sivih stanica njihovih studenata, no postoji bojazan da će umjetnoj inteligenciji teško moći stati na kraj, piše The Guardian.

Neki radovi na engleskom jeziku napisani su poprilično uvjerljivo, posebice oni napisani posljednjom verzijom ChatGPT-ja. Ipak, ovaj chatbot i dalje ne zna točno navoditi izvore (ili su sumnjivi ili pak izmišljeni), što je zasad profesorima najveći lakmus-papir za otkrivanje varalica.

I u slučaju znanstvenog članka koji je prevario recenzente autori eksperimenta morali su srediti izvore da bi rad djelovao u potpunosti uvjerljivo. S druge strane sve više sveučilišta izdaje nove smjernice profesorima za to kako otkriti da je student koristio ChatGPT.