No na američkom tržištu pojavio se kasnije, u kolovozu iste godine, a u Europi tek krajem jeseni. Koštao je tadašnjih 595 američkih dolara.

Nasljednik Commodoreovih modela VIC-20 i PET, C64 bilo je 8-bitno računalo sa 64 kilobajta RAM-a (po čemu je i dobio ime) i procesorom 6510, grafički čip koji je podržavao 16 bojapunom tipkovnicom.

Commodore International nije razvio poseban operativni sustav, već je koristio inačicu programskog jezika BASIC. Ali zato je niz drugih tvrtki za nj razvilo alternativne operativne sustave.

Zbog niske cijene (u usporedbi s Appleom II) i dobrih performansi, postao je najprodavanijim modelom osobnog računala. Tri je godine - od 1983. do 1986. - dominirao tržištem s udjelom između 30 i 40 posto te prodanih dva milijuna primjeraka godišnje. Ukupno ih je prodano između 12,5 i 17 milijuna.

U usporedbi s brojkama koje postiže, primjerice, Apple s iPadom, taj se rezultat možda ne čini impresivnim. No osamdesetih godina prošlog stoljeća osobna računala nisu bila tako sveprisutna kao danas. Usto, prodajnim rezultatima potukao je poštovanja vrijednu konkurenciju, poput Atarija, Applea i niza klonova IBM PC-a.

Dio njegova uspjeha pripisuje se činjenici da ga se moglo nabaviti u običnim dućanima, umjesto samo u trgovinama specijaliziranim za elektroničku opremu.

Pomoglo je i to što je postojalo oko deset tisuća komercijalnih programa za pisanje razvojnih programa, uredsko poslovanje i igranje, napisanih za komodorac. Te je programe, uz pomoć odgovarajućih emulatora, moguće koristiti i danas.

Programi su učitavani pomoću kazeta, uz karakteristično krčanje koje je generaciji koja je odrasla uz komodorac postalo sinonimom za rad i zabavu uz računalo.

Često mu se pripisuje pokretanje demo scene, računalne subkulture čiji su pripadnici - programeri, glazbenici, umjetnici - s njime eksperimentirali na različite načine. U te ga se svrhe koristilo sve do ranih 90-ih, a i danas još ima entuzijasta koji se rado igraju na njemu.

Pogledajte pregled 100 igrica za komodorca u samo deset minuta: