Odjeli za ljudske resurse u sve većoj mjeri koriste chatbotove u industrijama kao što su zdravstvo, maloprodaja i restorani za filtriranje nekvalificiranih kandidata i zakazivanje intervjua s onima koji bi mogli biti dobar izbor za posao.

McDonalds, Wendy’s, CVS Health i Lowes koriste Oliviju, chatbota kojeg je razvio startup Paradox sa sjedištem u američkoj saveznoj državi Arizoni, vrijedan 1,5 milijardi američkih dolara.

Druge tvrtke, poput L’Oreala, oslanjaju se na Mya, chatbot kojeg je u San Franciscu razvio istoimeni startup.

Jednostavni i skloni pogreškama

Većina chatbota za zapošljavanje nije tako napredna ili razrađena kao suvremeni razgovorni roboti poput ChatGPT-a.

Prvenstveno ih se koristi za traženje poslova za koje postoji veliki broj kandidata, kao što su blagajnice, radnici u skladištu i djelatnici službe za korisnike.

Rudimentarni su i postavljaju prilično jednostavna pitanja: 'Znate li koristiti viličar?' ili 'Možete li raditi vikendom?'

Nevolja je u tome što ovi roboti mogu imati bugove, a nije uvijek pri ruci čovjek kojemu se možete obratiti kada nešto pođe po zlu.

Jasni odgovori koje zahtijevaju mnogi botovi mogli bi značiti automatsko odbijanje za neke kvalificirane kandidate koji možda neće odgovoriti na pitanja kao što veliki jezični model to želi.

To bi mogla biti prepreka osobama s invaliditetom i zdravstvenim problemima, osobama koje ne govore engleski i starijim kandidatima za posao.

Problem bi mogla biti i diskriminacija.

Predrasude u podacima koje se koristi za treniranje umjetne inteligencije mogu dovesti do pristranosti i diskriminacije u alatima umjetne inteligencije.

Takvu pristranost može biti teško otkriti kada tvrtke nisu transparentne o tome zašto je potencijalni kandidat odbijen.

Više različitih zamki

RecruitBot koristi umjetnu inteligenciju pri zapošljavanju korištenjem strojnog učenja kako bi pregledao bazu podataka od 600 milijuna kandidata za posao prikupljenih s LinkedIna i drugih tržišta rada.

Cilj je pomoći tvrtkama u pronalaženju kandidata za posao sličnih njihovim trenutnim zaposlenicima.

Ali, angažiranje više sličnih zaposlenika također ima svoje zamke. Amazon je, recimo, 2018. uklonio svoj strojni sustav za praćenje životopisa temeljen na učenju koji je diskriminirao žene jer su njegovi podaci o obuci uglavnom bili sastavljeni od životopisa muškaraca.

Pojedine tvrtke su se okrenule testovima osobnosti kako bi izdvojile kandidate, s pitanjima za provjeru kandidata koja možda uopće nisu povezana s poslom.

Primjerice, chatbot kojeg je napravila tvrtka za zapošljavanje Sapia AI (ranije poznata kao PredictiveHire), mjeri strukturu rečenice, čitljivost i složenost riječi korištenih u tekstualnim odgovorima.

Ali, za pojedine korisnike iskustvo korištenja takvog sustava bilo je dehumanizirajuće i zabrinjavajuće.

Regulacija hvata priključak, ali...

Američka državna tijela nedavno su uvela zakone za praćenje i reguliranje upotrebe automatizacije alata za zapošljavanje.

Početkom srpnja grad New York donio je novi zakon prema kojem poslodavci koji koriste automatizirane alate poput skenera životopisa i razgovora s chatbotom moraju provjeriti svoje alate na rodnu i rasnu pristranost.

Godine 2020. Illinois je donio zakon prema kojem poslodavci koji primjenjuju umjetnu inteligenciju moraju analizirati video intervjue kako bi obavijestili kandidate i dobili pristanak.

No, za tvrtke koje žele smanjiti troškove zapošljavanja, agenti za provjeru temeljeni na umjetnoj inteligenciji čine se očitom opcijom, piše Forbes.

To je dio obrazloženja iza Sense HQ-a, koji tvrtkama kao što su Sears, Dell i Sony osigurava chatbotove s umjetnom inteligencijom temeljene na tekstualnim porukama koji pomažu njihovim djelatnicima u probijanju kroz tisuće prijava kandidata.

Sense HQ tvrdi kako je njene usluge već koristilo oko 10 milijuna kandidata za posao. Ipak, njen suosnivač Alex Rosen smatra kako umjetna inteligencija ne treba samostalno donositi odluku o zapošljavanju.