Opći je dojam da u svijetu u kojem stavove nerijetko diktiraju društvene mreže, posebno nakon pandemije covida, dramatično opada vjera u znanost. Unaprijed isprika zbog riječi 'vjera', jer kako znanstvenici često ističu - ono što je znanstveno dokazano ne podliježe tom osjećaju
No, prema nekim novijim studijama te unatoč sve bučnijim dezinformacijama i teorijama, pa i s visokih pozicija, stvari ipak stoje drukčije.
Američki Kongres potvrdio je jednog od predvodnika antiznanstvenog vala, Roberta Kennedyja Jr.-a, za ministra zdravstva u Trumpovoj administraciji, ali ispada da neke značajnije krize što se tiče povjerenja u znanost i znanstvena dostignuća ipak nema. Kritičari će, jasno, vjerojatno reći kakva znanost - takva i istraživanja o povjerenju u nju.
vezane vijesti
Visoka stopa povjerenja u znanstvenike
Studija objavljena u časopisu Nature Human Behavior rezultat je istraživanja koje je proveo 241 znanstvenik u cijelom svijetu. Skoro 72 tisuće ispitanika dolazi iz čak 68 zemalja, među kojima su i mnoge dosad neispitivane države siromašnijeg Globalnog juga. Riječ je o najvećem takvom postpandemijskom istraživanju o povjerenju u znanost, društvenim očekivanjima i pogledima javnosti na različita, posebno medicinska istraživanja.
'Naši rezultati pokazuju da većina ljudi u većini zemalja ima relativno visoku razinu povjerenja u znanstvenike i žele da oni igraju aktivnu ulogu u društvu i politici', napisala je u priopćenju uz objavu studije jedna od njezinih voditeljica, dr. Viktoria Cologna s uglednog ciriškog ETH-a.
Istraživanje je pokazalo da u ispitivanoj populaciji većina ima uistinu visoku stopu povjerenja u znanstvenike. Na skali od 1 do 5, prosječna ocjena koju su im dali iznosi 3,62. Također, 78 posto ispitanika ocijenilo je znanstvenike kao kvalificirane, 57 posto smatra ih poštenima, a 56 posto priznalo im je iskrenu zabrinutost za javno blagostanje. Moglo bi biti i bolje, ali i ovo odudara od uobičajenih predodžbi.
'Ljudi načelno vjeruju znanstvenicima i slažu se da bi se oni trebali više angažirati u društvenom životu i kreiranju politika. Takvo povjerenje je važno jer im dozvoljava da sami, temeljem istraživanja, donose odluke o vlastitim životima', izjavila je dr. Charlotte Pennington, prof. psihologije na britanskom Sveučilištu Aston.
Ipak, ima i nešto razloga za zabrinutost. Recimo, manje od polovice ispitanika (42 posto) vjeruje da znanstvenici obraćaju pažnju na stavove drugih. Također, mnogi ljudi u različitim zemljama osjećaju da njihovi životni prioriteti nisu uvijek usklađeni s prioritetima znanstvenika.
'Zbog toga preporučujemo znanstvenicima da ove rezultate ozbiljno shvate i nađu načina da budu otvoreniji za dijalog s javnošću', kaže suautor studije, dr. Niels G. Mede sa sveučilišta u švicarskom Zürichu.
Sukob mišljenja u političkoj sferi
Potvrđeni su i nalazi slične studije provedene u SAD-u, a koja sugerira sukob mišljenja u političkoj sferi. Osobe s desničarskim političkim pogledima u zapadnim zemljama obično imaju manje povjerenja u znanost od svojih ljevičarskih kolega i suparnika. To ukazuje na podijeljenost u stavovima prema znanosti ovisno o političkoj poziciji, ali ne baš uvijek i svuda, jer u većini zemalja nema te korelacije između političke orijentacije i povjerenja u znanost.
Jedan od problema je i uloga znanosti i znanstvenika u društvu te procesu donošenja odluka. Globalno 83 posto ispitanika smatra da bi znanstvenici trebali više komunicirati s javnošću o svojim dostignućima. Također, samo 23 posto vjeruje ih da bi trebali biti isključeni iz javnih političkih debata, a 52 posto smatra da bi trebali biti više uključeni u taj proces.
Zanimljivi su, pa i ohrabrujući odgovori na pitanja kojim bi se područjima znanstvenici trebali prioritetno baviti. Većina ispitanih slaže se u mišljenju da bi to trebala biti energetska pitanja, smanjenje siromaštva i unapređenje javnog zdravstva. Niži prioritet dan je razvoju obrane i vojne tehnologije. Dapače, ispitanici smatraju da se znanstvenici previše bave tim pitanjima.
