Cijelu je hrpu izvršnih naredbi u prvim danima vladavine potpisao Donald Trump, a većina će ih jako utjecati na život milijuna ljudi, od deportacije imigranata, preko izlaska iz WHO-a i Pariškog sporazuma, pa do obustave dobrog dijela pomoći populaciji ugroženoj po raznim osnovama u SAD-u i svijetu
Dvije od tih naredbi su s područja geografije i u usporedbi s drugima relativno benigne jer neće fizički ugroziti nikoga. No neke će posljedice ipak donijeti, uz zgražanje ljudi kojima sve to puno znači, te poneki podsmijeh, poput onog koji je na inauguraciji otvoreno pokazala Hillary Clinton.
Znate već, riječ je o preimenovanju Meksičkog zaljeva u Američki zaljev te vraćanju imena Mount McKinley, dano po nekadašnjem predsjedniku najvišem vrhu Sjeverne Amerike, a koji sada nosi domorodačko ime Denali.
vezane vijesti
To i nije baš jednostavno
No je li to tako jednostavno napraviti? Ispada da baš i nije jer treba donijeti još priličan broj odluka. Ovih dana je i Google najavio da će na Google Mapsu promijeniti spomenute nazive kad postanu službeni. Pritom, priopćili su, Američki zaljev će se kao jedini naziv vidjeti jedino prilikom korištenja aplikacije u SAD-u, a u ostatku svijeta bit će upisana oba jer zemlje oko zaljeva ostaju pri dosadašnjem imenu. S planinskim vrhom na Aljasci nešto je drukčije jer Google Maps preuzima obavezu da imenuje lokalitete prema lokalnom nazivlju.
Kada će se to i kako dogoditi? Planinski vrh je posebno komplicirana priča. U SAD-u imena lokaliteta standardizira Odbor za geografska imena, dio Agencije za geološka istraživanja, ovlaštene za izradu zemljovida. Zato je Trump u svojoj odluci zatražio od tih tijela da 'poštuju doprinos vizionarskih i domoljubnih Amerikanaca', pa i da mijenjaju svoju proceduru kako bi poštovali taj zahtjev. Ako hoćete, ne budu li ga poslušali, automatski postaju 'nevizionarski' i 'nedomoljubni'.
Običaj je da promjena krene s lokalne razine. Najnoviji primjer je preimenovanje jezera Calhoun u Minnesoti i sada se zove Bde Maka Ska, kako su ga zvali pripadnici indijanskog plemena Dakota. Krenulo je to od grada Minneapolisa, pa do odjela za prirodne resurse u saveznoj državi, a ona je proslijedila odluku federalnom tijelu i ono je to uskoro odobrilo.
Slučaj s Denalijem
Slučaj s Denalijem trajao je puno duže, punih 40 godina. Savezna država Aljaska još je 1975. predložila preimenovanje Mount McKinleya u indijansko ime Denali, no savezne vlasti dugo nisu ništa poduzimale, najviše zbog primjedbi koje je davala država Ohio. Zašto Ohio? Zato što je to rodna država predsjednika Williama McKinleyja i federalni odbor morao je odgađati odluku zbog nje. Inače, McKinley vjerojatno ne bi Trumpu bio toliko važan da nije izgradio Panamski kanal, a njega bi novi stari predsjednik rado ponovo prisvojio, ako treba i kakvim malim ratom.
Kako je izbor ministra unutrašnjih poslova, koji u SAD-u nije zadužen za policiju, nego za prirodne resurse, u isključivoj nadležnosti predsjednika, tako se dogodilo i u vrijeme administracije Baracka Obame. On je 2015. imenovao novu ministricu Sally Jewell. U kolovozu te godine ona je presjekla priču i donijela poseban zakon kojim ministar može promijeniti ime ako već spomenuti odbor ne donese odluku u 'razumnom roku'. I tako je Obama donio poklon stanovnicima Aljaske te su koristili novo staro ime još otkako su 1975. zatražili promjenu da bi priznali 'sveti status Denalija za domorodačko stanovništvo'.
Jedan od načina za zaustavljanje preimenovanja je i sudski proces. Takvo nešto moglo bi se dogoditi i u slučaju Trumpove inicijative jer oboje senatora Aljaske, pritom oboje republikanci, i veći broj uglednika iz te savezne države već su izrazili svoje neslaganje s promjenom imena.
Preimenovanje Meksičkog zaljeva sasvim je drukčiji slučaj jer se ne događa unutar američkih kopnenih granica, a teritorijalne vode sežu samo 19 kilometara, odnosno 12 milja od obale. Sve ostalo u tom dijelu Atlantskog oceana čine međunarodne vode. Tako Odbor za geografska imena može učiniti ime Američki zaljev službenim na službenim zemljovidima SAD-a, ali ne postoji nikakvo međunarodno tijelo koje bi bilo nadležno za njih. Svaka zemlja o tome odlučuje sama i nema nikakvog načina kojim bi SAD mogao bilo koga natjerati na promjenu imena. Dobar primjer je, recimo, La Manche, koji se s britanske strane zove English Channel, i nikom ne pada na pamet da ijednoj od dviju strana nameće ovo ili ono ime.
Jasno, moguće je da Washington zatraži od drugih zemalja da prihvate njihovu inicijativu pa im, recimo, zaprijete određenim sankcijama ako ne poslušaju. Kako je u pitanju Trump, tu opciju ne treba sasvim odbacivati. Američka vlada će, dakle, koristiti novo ime u službenim dokumentima, znakovlju i mapama, ali u svijetu će se svatko opredijeliti za ono koje smatra prepoznatljivim, posebno kad su u pitanju komercijalne djelatnosti.
