Prve dokumentirane izvedbe u kojima su se koristile pripisuju se urarima koji su uz pomoć buha demonstrirali svoja minijaturistička umijeća. Primjerice, Mark Scaliot je 1578. napravio sićušan lokot i lanac koji je vezao za buhu. U Velikoj Britaniji neki su se cirkusi kao karnevalske atrakcije održali do 1930-ih, a u SAD-u sve do 1960-ih.

Autor novog videa Tim Cockerill s University of Cambridge nada se da bi predstave, koje su nestale s izumom usisivača, ponovno mogle postati popularne, a izvor buha, umjesto tepiha, mogli bi postati ježevi.

'Poznato je da su ježevi zaraženi buhama pa ih je lako prikupiti, a vrlo su otporne', kaže Cockerill.

U njegovom filmu buha žonglira loptom, igra nogomet, hoda po konopcu i skače kroz obruč. Kako bi izvodile ove trikove buhe se obično uprežu petljama žice koje se postavljaju između njezinih prednjih i stražnjih skupina nogu. U nekim cirkusima buhe su na taj način vukle male kočije ili se borile.

Buhe su mali beskrilni insekti dugi od 1,5 do 3 mm koji posjeduju cjevčicu na usnom aparatu prilagođenu sisanju krvi domaćina. Imaju bočno spljošteno tijelo što im omogućava lakše kretanje kroz dlaku i perje domaćina. Stražnji par nogu im je izuzetno snažan i prilagođen za skakanje u visinu do 18 cm, a horizontalno i do 33 cm, oko 200 puta više od dužine tijela tako da su najbolji skakači u životinjskom svijetu u odnosu na dužinu tijela. Znanost je tek nedavno uspjela objasniti misterij njihovih dalekometnih skokova. Tijelo im je čvrsto i može izdržati veliki pritisak, kao što je primjerice češanje. Napadaju različite vrste toplokrvnih kralježnjaka uključujući pse, mačke, ljude, kokoši, zečeve, vjeverice, štakore, miševe i sl.