Talijanski istraživači proučavali su poruke, objavljene na društvenim mrežama između siječnja i ožujka ove godine, i izmjerili pouzdanost tih vijesti. Otkrili su kako se sa širenjem zaraze sadržaj Twittera preusmjeravao prema pouzdanijim informacijama iz vjerodostojnih izvora. Autori istraživanja, objavljenog u časopisu Nature kažu da bi razvoj 'signala ranog upozorenja' o aktivnostima na društvenim mrežama moglo pomoći naporima u borbi protiv dezinformacija na mreži.

Analizirajući više od 100 milijuna Twitter poruka, objavljenih širom svijeta tijekom rane faze širenja epidemije, istraživači su razvili su Indeks infodemijskog rizika (IRI) kako bi zabilježili veličinu izloženosti nepouzdanim vijestima u svim zemljama. Otkrili su da su mjerljivi valovi potencijalno nepouzdanih informacija prethodili porastu zaraze, izlažući cijele zemlje lažima koje predstavljaju ozbiljnu prijetnju javnom zdravlju. Kako je broj zaraženih rastao, pouzdane informacije postale su dominantnije, a sadržaj Twittera preusmjerio se prema vjerodostojnijim izvorima, otkrili su autori.

Na početku pandemije komunikaciju je u velikoj mjeri karakterizirala proizvodnja informativne buke, pa čak i obmanjujućih ili lažnih informacija. To pak generira valove nepouzdanih i nekvalitetnih informacija s potencijalno opasnim utjecajima na sposobnost društva da se prilagođava i brzo usvaja norme i ponašanja kojima bi se učinkovito obuzdavalo širenje pandemije.

Širenje lažnih ili obmanjujućih informacija može spriječiti pravodobno i učinkovito usvajanje odgovarajućeg ponašanja i javnih zdravstvenih preporuka ili mjera. S jedne strane ljudi su bili suočeni s nedostatkom učinkovitih terapija i valjanih protumjera, a s druge strane bili su izloženi infodemijskoj prijetnji.

Ona se, pišu autori, širi kad vjerodostojni izvori informacija ne uspiju privući pažnju i povjerenje dijelova javnosti kojima su alternativni, nekvalitetni izvori privlačniji jer zaokupljaju više društvene pažnje, bolje se podudaraju s njihovim uvjerenjima i predrasudama ili im jednostavno zvuče uvjerljivije zahvaljujući tipično jasnim porukama.

Psihološki mehanizmi

Privlačnost nekvalitetnih, obmanjujućih ili manipulativnih informacija oslanja se na jednostavne, učinkovite psihološke mehanizme, stoji u radu talijanskih istraživača. Anksioznost se suzbija poricanjem ili minimiziranjem ozbiljnosti prijetnje; strah i ljutnja usmjeravaju se prema pojedincima, skupinama ili institucijama, žrtvenim jarcima koje se proglašava odgovornima za krizu. Na kraju, tu je i iluzorni osjećaj kontrole okretanjem 'čudotvornim' lijekovima.

Poput epidemija, i infodemije bi se mogle smatrati izbijanjem lažnih glasina i nepouzdanih vijesti s neočekivanim učincima na društvenu dinamiku. A to može značajno povećati širenje epidemije, upozoravaju autori.

Milijuni poruka koje su iščitali istraživači bile su napisane na 64 jezika no studijom su obuhvaćeni samo oni koji su se služili engleskim. Drugi je nedostatak studije, upozoravaju sami autori, što je zbog karakteristika medija kakav je Twitter zastupljenost visokoobrazovane, radno sposobne muške populacije znatno veći nego u stvarnom životu.

Izvlačenjem URL-ova iz poruka prikupljeno je 20,7 milijuna veza koje su usmjeravale na internetske stranice izvan platforme. Pregledano je i ocijenjeno gotovo 4000 domena, ali i niz stranica na kojima se sadržaj ne može klasificirati automatski, poput videozapisa na YouTubeu. Geokodiranjem podataka u korisničkim profilima analizirali su više od 60 milijuna geolociranih poruka na više od devet milijuna veza na vijesti.

Pokazalo se da se razina infodemijskog rizika smanjuje sa širenjem Covida-19. To bi pak trebalo sugerirati da širenje zaraze navodi ljude da počnu tražiti relativno pouzdanije izvore. U Italiji je tako poraslo googlanje najpoznatijih lokalnih virusologa, vidljivih u glavnim nacionalnim medijima. Ovaj je obrazac bio sve očitiji s eskalacijom epidemije.

No, autori bilježe i niz slučajeva zemalja s visokim infodemijskim rizikom u kojima su politički čelnici aktivno širili obmanjujuće informacije i otvoreno propitivali nužnost preciznog praćenja i mjerenja razvoja širenja epidemije, kao i pouzdanost izvora provjere činjenica. U Sjedinjenim Američkim Državama dezinformacije su uglavnom poticali provjereni izvori.

Razlike od zemlje do zemlje

Evolucija infodemijskog rizika među zemljama s velikim brojem poruka i znatnom epidemijskom zarazom obično vrlo razlikuje. Indeks opasnosti od širenja infodemije ostao je visok u zemljama poput Irana, ali i SAD-u, Njemačkoj, Nizozemskoj, Švedskoj i Norveškoj. Suprotno tome, u zemljama poput Italije, Južne Koreje i Japana, taj je rizik opadao s napredovanjem epidemija.

S obzirom na nedostatak farmakoloških intervencija u borbi protiv Covida-19, pišu autori, odgovorno ponašanje vođeno pouzdanim informacijama na svim razinama ključno je za ublažavanje štetnih učinaka. Složeni infodemijski učinci variraju od zemlje do zemlje, nevezano uz njihovo socijalno-ekonomsko stanje. Ogroman infodemijski rizik uočen je tako i u Rusiji i u Njemačkoj, dok je istovremeno taj rizik puno manji u nekim zemljama u razvoju, poput Tajlanda i Filipina. Eskalacija epidemija navodi ljude da postepeno obraćaju pažnju na pouzdanije izvore, čime se ograničava utjecaj infodemije, a brzina prilagodbe može napraviti veliku razliku.

Bolje razumijevanje uloge botova u infodemiji primarni je zadatak budućih istraživanja, zaključuju autori.