NASA-ina letjelica Juno znanstvenoj je zajednici otkrila anatomiju masivne Jupiterove strukture - Velike crvene pjege. Riječ je, podsjetimo, o velikoj oluji koja plinovitim divom hara već stoljećima. Preletom iznad okrugle pjege Juno je znanstvenicima pomogao potvrditi da pjega ne postoji samo na površini, već stotinama kilometara prema dubini planeta.

Velika crvna pjega

Već dugo znamo što je Velika crvena pjega - njezin promjer je 16.093 kilometara, što znači da bi u nju mogao stati naš cijeli planet. Ono što je znanstvenike zanimalo je, doduše, koliko je oluja duboka. Radi li se o nečemu što se pojavljuje samo na površini ili je riječ o strukturi koja seže u dubine Jupitera?

Zahvaljujući mjernim instrumentima na Junou, planetarni znanstvenici otkrili su dimenzije pjege - oluja, naime, seže 300 do 500 kilometara u dubinu. Istraživanje objavljeno u časopisu Science nalaže da, premda dubina nije ista kao širina, ona priča priču o zbilja monumentalnj vremenskoj pojavi. 'Riječ je o masivnoj oluji. Da ju stavite na Zemlju, ona bi dosegla ISS' rekao je Yohai Kaspi, znanstvenik sa Sveučilišta Weizmann u Izraelu.

Do ovog smo desetljeća Jupiter promatrali isključivo izdaleka. Znanstvenici su mogli iskoristiti NASA-in Hubble kako bi slikali Crvenu pjegu i na taj su način uspješno izračunali širinu oluje. Neke procjene su bile da je riječ o vrlo plitkoj pojavi koja seže svega par desetaka kilometara, dok su drugi mislili da ona ide do planetarne jezgre.

NASA je, na sreću znanstvene zajednice, 2011. uspješno lansirala letjelicu Juno - sondu koja Jupiter snima izbliza. Nakon petogodišnjeg putovanja, Juno je 2016. ušao u Jupiterovu orbitu koja letjelicu dovodi u veliku blizinu planeta svaka 53 dana. Tijekom tih prolaza Juno koristi priliku da sakupi čim više podataka o planetu, uključujući tajne Jupiterove unutrašnjosti.

Najzanimljiviji dio priče o Junou je njegova izvorna misija - letjelica je trebala prvo preletjeti iznad Jupiterovih polova, no 2019. je promijenila putanju i počela prelete iznad Velike crvene pjege.

Dubina oluje

Sonda Juno je tijekom tih prolaza mjerila gravitacijsko polje oko pjege kako bi izračunala dubinu oluje. Riječ je o toliko masivnoj pojavi da Juno može osjetiti samo male promjene u gravitaciji koju uzrokuje oluja. Konačno, gravitacijski signal otkrio nam je da oluja ne seže dublje od 500 kilometara. Znanstvenici su nakon toga ova mjerenja uskladili sa prijašnjim mjerenjima u mikrovalovima koja tvrde da oluja seže do 300 kilometara dubine. Ova mjerenja, piše Verge, poslužila su pri definiranju minimalne i maksimalne dubine oluje.

Premda mjerenja pružaju nekoliko odgovora, ona postavljaju i nekoliko pitanja. Ova oluja je duboka, no ni blizu onoliko kao i neke susjedne koje sežu do 2000 ili 3000 kilometara dubine - znanstvenici pretpostavljaju da u slučaju Crvene pjege postoji nešto na 500 km dubine što spriječava njezino 'produbljenje'.