Prema novom istraživanju, dvije su letjelice u drugim dijelovima Mliječne staze zabilježile ultraljubičasto svjetlo koje je od naših instrumenata dosad skrivao zasljepljujući sjaj naše matične zvijezde.

'Ljudi su pokušavali obaviti ova mjerenja iz Zemljine orbite, međutim to im nikada nije pošlo za rukom', rekao je veteran misije Voyager Bill Sandel s University of Arizona u Tucsonu. Ovu frekvenciju svjetlosti, poznatu kao Lymanovo alfa zračenje, odašilju atomi vodika koji se hlade. Zračenje je osobito snažno u rodilištima zvijezda. Na Zemlji ga je gotovo nemoguće uočiti jer UV signali iz naše galaksije nestaju u moru solarnog zračenja koje raspršuju lutajući atomi vodika, baš kao što su tijekom dana zvijezde nevidljive zato što atmosfera raspršuje zrake Sunca.

Znanstvenici su već ranije uspijevali snimiti Lymanovo alfa zračenje iz udaljenih galaksija jer ono stiže s određenim pomakom prema crvenom dijelu spektra što ga uzrokuje širenje svemira. Takva promjena u frekvenciji svjetlosti omogućuje da zračenje jasno razlikujemo od solarnog. No emisije iz naše galaksije nemaju crveni pomak pa ih je puno teže razlikovati.

Voyager 1 i 2 lansirani su još 1977. godine. 2004. ušli su u Sunčev plašt i sada se nalaze na oko 100, odnosno 120 puta većoj udaljenosti od Sunca nego Zemlja.

Ovakva golema udaljenost i nove tehnike analize podataka omogućile su znanstvenicima da razlikuju galaktičko zračenje od Sunčevog. Novi podaci omogućit će bolje razumijevanje strukture i svojstava udaljenih galaksija.

Voyager i dalje hrabro kroči

Iako su neki od instrumenata na misiji Voyager otkazali, stručnjaci vjeruju da će dvije sonde nastaviti prikupljati korisne informacije. U nekoliko narednih godina one će definitivno proći kroz najudaljenije dijelove Sunčevog sustava, u kojima se solarne oluje zaustavljaju u sudaru s međuzvjezdanim plinovima. Snimke koje naprave nakon što prijeđu ovu granicu trebale bi biti vrlo zanimljive.