Lako je, kažu, biti generalom poslije bitke. No kad se pogleda kako je i zašto Microsoftov izlet u mobilnu telefoniju završio fijaskom teško je ne zapitati se je li doista tako moralo biti. Iako je u arenu ušao razmjerno kasno u odnosu na glavne suparnike - Apple i vojsku Androida - Microsoft nije bio u potpuno beznadežnoj poziciji.

Činilo se logičnim da, oslanjajući se na nedodirljivu dominaciju stagnirajućim tržištem stolnih računala, počne širiti svoju domenu i na svijet pametnih telefona.

U tom bi se scenariju primarno na udaru našao Apple jer bi Microsoft mogao koristiti njegovu strategiju tijesne povezanosti hardvera i softvera u zatvorenom sustavu, nudeći podjednako glatku integraciju mobitela i računala u razmjerima daleko većim no što su jabučari ikad mogli i sanjati.

Pitanje je bi li se i Google mogao tome othrvati i dominirati tržištem smartfona kao što to čini danas. Ali, niz loših odluka, lutanja i nesnalaženja doveli su Windows Phone do neslavnog kraja.

Iako se još nagađa kako Microsoftova avantura s mobitelima nije još posve gotova, trenutno se izvjesnim čini kako će fokus softverskog diva iz Redmonda biti na novim kravama muzarama: uredskom softverskom paketu Office 365, tražilici Bing i digitalnoj virtualnoj pomoćnici Cortani.

Ispred svog vremena

Prve uređaje na Microsoftovom operativnom sustavu za mobitele predstavio je britanski glumac Stephen Fry 11. listopada 2010. godine. Bilo je to poprilično iznenađenje jer je Fry dotad bio poznat kao zagriženi ljubitelj Appleovih proizvoda.

Mada nisu bili bez nedostataka, bili su to moćni, lijepo dizajnirani, kvalitetno izrađeni i radikalno drukčiji smartfoni, po mnogo čemu ispred svog vremena. Primjerice, statične sličice aplikacija zamijenile su pločice s prikazom podataka uživo, što je trend koji su kasnije oponašali i u Appleu, i u Androidima općenito

Smartfoni s Windows Phoneom bili su brži i responzivniji od ogromne većine Androida, prikaz obavijesti i korisnih informacija bio je odlično riješen, a i Microsoftova virtualna tipkovnica ostavljala je konkurenciju u prašini.

Značajni pomaci bili su vezani i uz kamere: dobili smo prve smartfone s kamerama opremljenim senzorima od 41 megapiksela.

No, najveća prijetnja dominaciji Applea i Androida bio je omjer cijene i kvalitete. Nemali broj modela nudio je praktično iste tehničke specifikacije kao i do četiri puta skuplje perjanice drugih prozvođača.    

Cijeli pothvat izgledao je obećavajuće, toliko da su u finskom proizvođaču mobitela Nokiji sav ulog u budućnost stavili na Windows Phone, dok je tajvanski proizvođač HTC uložio poprilično u Windows Phone 8X i 8S.

Nokiju je to koštalo samostalnog poslovanja - Microsoft je za 7,2 milijarde američkih dolara 2014. kupio kompletan odjel koji se bavio mobitelima - a HTC je nedavno doživio sličnu sudbinu, samo što je ulagač bio Google. 

Aplikacije mu došle glave

U razvoju Windows Phonea i Windows Mobilea bilo je puno lutanja i posrtanja. Tako su, recimo, presporo shvatili koliki će značaj imati zasloni osjetljivi na dodir i sučelja osmišljena za korištenje prvenstveno prstom.

Među loše procjene moguće je uvrstiti i favoriziranje Nokije na štetu drugih proizvođača, općenito neodovoljno jasnu strategiju u odnosu na proizvođače hardvera, lutanja u tržišnom pozicioniranju…

No, glavni razlog zašto se mobiteli s Windowsima nisu uspjeli izboriti za svoje mjesto pod suncem bio je kroničan manjak aplikacija u odnosu na Googleov Play i Appleov App Store. Unatoč tomu što kvalitetnih i jeftinih uređaja nije manjkalo, Microsoft nikad nije uspio pridobiti razvojne programere na masovnu izradu aplikacija za njihov mobilni operativni sustav.

Drugi operativni sustavi koji su imali slične probleme - Palmov webOS, razne inačice Linuxa (Android je, naravno, iznimka), BlackBerry 10... - redom su propadali, usprkos tome što su često nudili naprednije tehničke značajke od onog što se u danom trenutku moglo naći na tržištu.

Svakako nije pomoglo ni to što su Microsoft i Google dugo bili u rovovskom ratu, zbog kojeg primjerice Microsoftovi mobiteli jako dugo nisu dobili dediciranu aplikaciju za YouTube.

S druge strane, sam Microsoft je često kasnio sa značajkama i mogućnostima koje su drugi već nudili, ali se ujedno predugo tvrdoglavo držao tradicionalnog poslovnog modela naplaćivanja softverskih licenci tvrtkama koje proizvode hardver.

Izazivač koji će nam nedostajati

Također, Microsoft je korisnike platforme koja je tek nastajala odmah izložio bolnom rezu. Windows Phone 7 se naslanjao na stari Windows Mobile softver. To nije bio slučaj s Windowsom Phone 8, koji je počivao na Windows NT-ju, pa se uređaje s Phoneom 7 nije moglo nadograditi na novo izdanje operativnog sustava.

To nije dobro sjelo ni korisnicima, niti ranim razvojnim programerima. Moglo bi se reći kako je tu posijano sjeme budućeg kraha jer je ta bolna tranzicija toliko zaokupila Microsoft da se nije stigao baviti razvojem novih značajki i mogućnosti.

Windows Phone ostat će zapamćeni kao ogromna propuštena prilika za raštimavanje duopola koji trenutno drma globalnim tržištem pametnih telefona. Microsoft ga je uspio na kratko vrijeme prodrmati, ali ne i osvojiti na juriš.

Bez njega bi to tržište svakako bilo siromašnije, a i osjetit će se kako ga nema. Naravno, ne možemo znati kako bi društvo u Redmondu iskoristilo dominantnu poziciju ako bi je se uspjeli dokopati. Nakon što smo vidjeli kako je to išlo sa stolnim računalima i Windowsima, moguće je kako smo izbjegli uspostavu potencijalno neugodnog monopola.

No, s druge strane, teško je zamisliti tko bi osim Microsofta mogao makar malo rašarafiti željezni stisak u kojem svijet mobilne telefonije danas drže Apple i Samsung.