Što su napravili? Prčkali su po news feedovima 689.003 korisnika, tako što su uklanjali ili sve pozitivne ili sve negativne postove, ne bi li provjerili kako će to utjecati na njihovo ponašanje i statuse koje će objavljivati. Ako ste tijekom jednog tjedna u siječnju 2012. vidjeli samo fotografije mrtvih pasa ili nevjerojatno slatkih beba, moguće je kako ste bili dijelom istraživanja.

Tim, predvođen podatkovnim znanstvenikom Adamom Kramerom, otkrio je kako su emocije bile zarazne. S padom broja vidljivih pozitivnih postova, pao je i broj pozitivnih objava, a povećan je broj negativnih. Obrnuto se događalo s negativnim objavama.

'Ovi rezultati pokazuju kako emocije koje drugi izražavaju na Facebooku imaju utjecaj i na nas, što daje eksperimentalne dokaze kako je moguća masovna zaraza putem društvenih mreža', naveli su u zaključcima istraživanja. Drugim riječima, mogućnosti manipulacije koje na raspolaganju ima Facebook i svi s dovoljno resursa ogromne su.

Ujedno, smatraju Facebookovi istraživači, to pokazuje kako ne stoji da su ljudi sretniji kad susjedu crkne krava, niti im je trava kod susjeda uvijek zelenija. Pokazalo se i da uklanjanje svih emotivnih objava iz nečijeg news feeda često za posljedicu ima pad broja objava te osobe.

Eksperiment je trajao od 11. do 18. siječnja 2012. godine. Rezultati su jako zanimljivi, ali je način na koji je istraživanje obavljeno - bez znanja sudionika - ne samo neetičan, već i poprilično jeziv.

Doduše, ne i nezakonit. Naime, Facebookova politika korištenja podataka, na koju pristaju svi koji se služe tom društvenom mrežom, predviđa upotrebu tih podataka za 'potrebe unutarnjeg poslovanja, uključujući rješavanje problema, analizu, testiranje, istraživanje i poboljšavanje usluge'.

Kraće rečeno, pristajete li na Facebookovu politiku korištenja podataka, pristajete biti i nesvjesni laboratorijski zamorac. Očito Mark Zuckerberg i društvo nemaju problema to iskoristiti do granice prihvatljivog, pa i prijeći preko nje. Sve u ime boljeg korisničkog iskustva i povećanja prihoda, odnosno zarade.

U akademskoj zajednici postoji niz ograničenja kad su istraživanja koja uključuju ljude u pitanju. Postavljena su s razlogom jer se znalo događati da se znanstvenici zaigraju i odu predaleko u potrazi za odgovorima na pitanja koja ih muče.

Facebook i slične društvene mreže ne podliježu nužno takvim ograničenjima. U idealnom slučaju, morali bi dobiti svojevoljni pristanak od svakog sudionika. No, to sad nije bio slučaj, a slutimo kako je takvih primjera bilo još.

Ukoliko ih se ne prisili na drukčije ponašanje, nije teško zamisliti kako će ne samo nastaviti eksperimentirati sa svojom ogromnom bazom korisnika, već i da će jednog dana otići s time predaleko.

Po dosadašnjim reakcijama, u kojima se više fokusiraju na zaštitu privatnosti i podataka nego na petljanje s ljudskim emocijama, čini se kako u Facebooku ne razumiju u čemu je problem ili ga namjerno ignoriraju.

Izvor:Forbes