Problem nije nov - još 2011. godine Eve Ensler (autorica 'Vagininih monologa') i časopis Ms upozorili su kako se Facebooku baš i ne žuri ukloniti ženomrzačke slike kojima se slavi silovanje i obiteljsko nasilje.

Pojavljivao se ponovno u nekoliko navrata, a organizirane su i peticije online protiv pojedinih grupa na toj društvenoj mreži. Neke od njih skupile su i više od 200 tisuća potpisa.

Ovih je dana više tviteraša ljutito reagiralo nakon što je Facebook odbio ukloniti slike na kojima se pokušava šaliti sa silovanjem.

Dvije su naročito često bile dijeljene. Prva prikazuje vezanu ženu s povezom na ustima, s pratećim tekstom 'Nije silovanje. Da nije htjela, rekla bi nešto.' Na drugoj je kondom, uz tekst 'Plan A', tableta za kontracepciju, uz tekst 'Plan B' i prizor muškarca kako gura okrvavljenu ženu niz stepenice, uz tekst 'Plan C'.

Silovanje i nasilje nisu jedine teme oko kojih se stvorila kontroverza. Od Facebooka se tražilo uklanjanje stranica vezanih uz poricanje holokausta, pozive na treću palestinsku intifadu protiv Izraela... Tu i tamo bi popuštali, uglavnom nevoljko.

Sam Facebook u svojim standardima kaže kako ne dozvoljava govor mržnje, ali pravi razliku između ozbiljnog i humorističkog govora. Pitanje je - kako to čini?

Dok s jedne strane revno uklanja fotografije kolača napravljenih u obliku ženskog spolnog organa, majki dok doje i žena koje su prošle mastektomiju, s druge tolerira viceve na račun silovanja djece invalida i maloljetnica, kao i velik broj slika pretučenih i krvavih žena te bezbrojne grupe s imenima poput 'Nekim kujama treba prerezati grkljan' i 'Nije silovanje ako su mrtve, a ako su žive, onda je iznenadni seks'.

Na upit novinarke Guardiana, iz Facebooka su odgovorili kako postupak uklanjanja nepoćudnog sadržaja nije potpuno automatiziran, već se time bave i administratori. Dakle, postoje osobe u toj kompaniji kojima smeta slika majke koja doji, ali nemaju nikakav problem s maloljetnom pornografijom.

Iako tvrde kako se vrlo ozbiljno bave dvojbenim i nepoćudnim sadržajem, upozoravaju kako žele Facebook zadržati mjestom na kojem ljudi mogu otvoreno raspravljati i izražavati svoja stajališta, sve dok poštuju prava i osjećaje drugih. Sve dok se samo izražavaju, pa makar time i vrijeđali nečije osjećaje, ne krše pravila korištenja.

Doista, često se kao argument navodi teza kako su takvi sadržaji bezazleni. No problem je to što njihova slobodna cirkulacija donekle normalizira nasilje vezano uz spol, što i žrtvama i počiniteljima šalje poruku kako živimo u kulturi koja takvo što ne uzima previše ozbiljno.

Guardian citira spisateljicu i feministicu Sorayu Chemaly, koja kaže kako nije riječ o cenzuriranju, već o odluci što ćemo definirati kao prihvatljivo. 'Facebook očito prihvaća prikaze nekih oblika nasilja - recimo, onog usmjerenog protiv žena - kao kvalitativno drukčije od drugih', tvrdi ona.

U Facebooku se brane kako nije njihov posao određivati što je prihvatljivo te da je za borbu protiv predrasuda bolje imati slobodu rasprave o ozbiljnim problemima.

No granica između slobode i njezine zlorabe često je vrlo tanka.