Biolozi Sveučilišta u Liverpoolu otkrili su da su srednjovjekovne kuge današnje Europljane učinile otpornima na HIV
Znanstvenici već neko vrijeme znaju da osobe otporne na HIV imaju genetsku mutaciju poznatu kao CCR5-delta 32 koja sprečava virus da uđe u stanice obrambenog sustava, međutim, do sada nije bilo jasno zašto su razine tog gena visoke u Skandinaviji, a relativno niske u područjima koja graniče s Mediteranom.
Također ih je zbunjivala činjenica da se HIV pojavio tek nedavno, što znači da nije mogao imati nikakvu ulogu u podizanju učestalosti mutacije do visokih razina kakve se danas nalaze kod nekih Europljana.
Prema izvješću prof. Christophera Duncana i dr. Susan Scott iz University’s School of Biological Sciences, predstavljenom u časopisu Journal of Medical Genetics, učestalost mutacije CCR5-delta 32 posljedica je činjenice da je tijekom dužeg razdoblja u povijesti ona pružala zaštitu od nekih drugih zaraznih bolesti. Neki znanstvenici smatraju da su to bile velike boginje, a neki čak kuga. No kuga je bakterijska bolest, a ne virusna, pa je mutacija CCR5-delta 32 ne može blokirati.
'Činjenica da je mutacija CCR5-delta 32 ograničena na Europu pokazuje da su srednjovjekovne kuge odigrale veliku ulogu u podizanju učestalosti mutacije. Ove kuge bile su također ograničene na Europu, trajale su više od 300 godina, a smrtnost im je bila 100 posto', rekao je prof. Duncan.
Oko 1900. godine povjesničari su proširili ideju prema kojoj europske kuge nisu bile izravno zarazne bolesti, već su bile epidemije bubonske kuge, čijeg su uzročnika, bakteriju Yersinia pestis, prenosili glodavci i buhe. No profesor Duncan i dr. Scott u svojoj su knjizi 'Return of the Black Death' ustvrdili da je ta ideja kriva te da su europske kuge zapravo bile neprekidni niz epidemija smrtonosne virusne hemoragične groznice koja je koristila CCR5 kao ulaz u obrambeni sustav. Na temelju računalnog modela, oni su pokazali da je ova bolest povećala selekcijski pritisak i učinila da se učestalost mutacije s jedan na 20.000 u vrijeme crne smrti, poveća do jedan na 10 danas.
'Hemoragična kuga nije nestala nakon velike kuge u Londonu 1665-66, već se nastavila u Švedskoj, Kopenhagenu, Rusiji, Poljskoj i Mađarskoj. Ovo održavanje hemoragične kuge predstavljalo je kontinuiran selekcijski pritisak na mutaciju CCR5-delta 32 i objašnjava zašto je ona danas najučestalija u Skandinaviji i Rusiji', objasnio je prof. Duncan.
