PROBLEM INTERPUNKCIJE

Zašto toliko preziremo točku na kraju rečenice u tekstualnim porukama

25.06.2024 u 12:58

Bionic
Reading

Tekstualne poruke lako je pogrešno protumačiti. Često nisu riječi u poruci ono što uzrokuje krivo tumačenje već - interpunkcija, točnije točka na kraju rečenice u tekstualnim porukama

Mlađim generacijama korištenje odgovarajuće interpunkcije u tekstualnim porukama često je vrlo važno, zbog čega je nastao zanimljiv trend: izbjegavanje stavljanja točke na kraju rečenice. Taj 'fenomen' često može djelovati neobično, pogotovo starijim generacijama. Nekoliko je razloga - od brzine pisanja, utjecaja društvenih mreža do do vizualne jednostavnosti, no prednjači - emocionalna intonacija.

Mladi, naime, smatraju da točka na kraju rečenice može zvučati previše formalno ili čak hladno. U kontekstu neformalnog dopisivanja, točka se može doživjeti kao znak završetka razgovora ili čak kao izraz ljutnje, pasivne agresije ili frustracije. Umjesto toga, rečenice bez točke ostavljaju dojam prijateljskijeg i ležernijeg tona.

Dakle, točka na kraju poruke uspostavlja određenu distancu između pošiljatelja i primatelja. Interpunkcija je pristojna kada razgovarate s nekim starijim od vas ili osobom koja vam je nadređena na poslu, ali odbojna je u prijateljskoj komunikaciji, piše New York Times.

S druge strane, točka na kraju rečenica unutar poruke je - prihvatljiva. Dakle, problem je kada se poruka završi točkom. 'Konsenzus' je da mnogi pošiljatelji SMS-ova i poruka na društvenim mrežama, osobito mladi ljudi, točke na kraju poruke vide kao nepotrebne. Jasno je da je poruka završila bez obzira na interpunkciju, stoga mladi smatraju da je sam prekid poruke 'oznaka' koja zamjenjuje točku.

Ako želite poručiti da je problem doista ozbiljan, upotrijebite točku, ali budite oprezni i svjesni da biste mogli biti pogrešno protumačeni. Osim toga, slanje SMS-ova simulira govor naglas, a oni koji ih prakticiraju žele poslati misli kakve imaju.

Gretchen McCulloch, kanadska lingvistica i autorica knjige 'Because internet', posvetila je cijelo jedno poglavlje svoje knjige 'tipografskom tonu glasa', koji istražuje ne samo točke i druge interpunkcijske znakove kao sredstva koja određuju ton poruka, već i PISANJE PORUKE VELIKIM SLOVIMA, što je smatra vikanjem; korištenje *zvjezdica* i ~tilde~ za naglašavanje; “minimalistička tipografija” koja se sastoji samo od malih slova, što može ukazivati ​​na neku vrstu mrtvačke, sarkastične monotonosti; i, naravno, tYp1nG l1k3 th!z.

To se naziva 'l33t speach', odnosno 'govorom elite' (u hakerskom slengu 'l33t' označava elitu). Nekada je to bio iskren i popularan način začinjavanja tekstova, ali sada se koristi gotovo isključivo u ironiji.