Rene Descartes je pogodio u sridu kada je 1644. rekao 'cogito ergo sum', jer je jedini dokaz našem postojanju, koji imamo kao samosvjesna stvorenja, svjesno iskustvo razmišljanja. U svemu ostalom prepušteni smo sami sebi. Naime, nemamo nikakvog iskustvenog pristupa tuđim mislima, pa nikada nećemo znati jesu li i drugi ljudi samosvjesna bića.

Tehnologija samo povećava broj pitanja

Od Descartesa po tom pitanju nismo ostvarili naročit napredak. Štoviše, čini se da smo danas čak manje sigurni u svoje vlastito postojanje.

Od prije nekoliko godina računala su postala dovoljno moćna da njima možemo stvarati alternativne svjetove. Kreirali smo cijelo mnoštvo video igara i simulacija koje su u biti svjetovi unutar našeg svijeta. Kako tehnologija napreduje, ti virtualni svjetovi postajat će sve sofisticiraniji. Naš izvorni svijet tako će postati nastanjen gotovo beskonačnim brojem naprednih, simuliranih civilizacija. Vrlo je vjerojatno da će jednoga dana one sadržavati i svjesna autonomna bića poput nas.

Prema Nicku Bostromu, filozofu sa Sveučilišta Oxford, koji je prvi predstavio ovu ideju, sama ta jednostavna činjenica ukazuje na mogućnost da je i naša realnost zapravo simulacija koju je stvorila neka naprednija civilizacija.

Prava potvrda može doći samo od programera

Kako možemo biti sigurni nalazimo li se u virtualnom svijetu? Jedna pouzdana potvrda bila bi poruka tvoraca koja bi iskočila pred našim očima: 'Živiš u računalnoj simulaciji.' Drugo moguće rješenje bilo bi da nas programeri prebace u svoju realnost, no, naravno, i ona bi mogla biti virtualna.

Iako očito ne možemo dobiti sigurne dokaze, Bostrom smatra da možemo otkriti barem neke naznake o vjerodostojnosti naše realnosti, neke dokaze koji bi bili kakvi-takvi ključevi istine.

Međutim, ekonomist Robin Hanson s George Mason Universityja u Fairfaxu u Virginiji nije baš optimističan. Naime, on ističe da će programeri, ako i uspijemo nešto otkriti, jednostavno izbrisati naše spoznaje, pod uvjetom da ne žele da otkrijemo istinu. On smatra da bi potraga za istinom čak mogla biti opasna jer bi naši tvorci mogli zaključiti da je stvar otišla predaleko pa bi mogli isključiti prekidač. To baš ne bi bilo dobro, koliko god stvarnost bila iluzija.

Ipak, Hanson smatra da možemo barem nešto zaključiti na temelju principa vjerojatnosti. Naime, uvjeren je da bi manje simulacije trebale biti puno brojnije od velikih. Stoga je mnogo vjerojatnije da on živi u simulaciji u kojoj je samo on svjesno i zanimljivo biće, a svi mi ostali dodaci, odnosno svojevrsni zombiji. To nas opet vraća na Descartesa.

Danas je i Decartes upitan

Netko može reći kako danas ipak imamo razvijenu tehnologiju kojom možemo bilježiti moždane valove drugih ljudi, pa čak i na neki način čitati njihove misli, što bi moglo biti dokaz da 'cogito ergo sum' vrijedi i za druge. No logika govori da nam to baš i nije od velike koristi jer nikada ne možemo saznati kakvo iskustvo drugi ljudi doživljavaju, odnosno jesu li uistinu samosvjesna bića.

Filozof i neurolog Paul Skokovski sa Sveučilišta Stanford ide još dalje. On tvrdi da je snimanje mozga potkopalo čak i vjerodostojnost Descartesove izreke. Naime, on spada u poveću skupinu neuroznanstvenika koji smatraju da mi ljudi uopće nemamo slobodnu volju jer su naše aktivnosti vođene stanjima mozga koja su potpuno izvan naše kontrole - neka istraživanja pokazala su da se akcije u mozgu pokreću prije nego što stignu reagirati njegovi dijelovi koji su odgovorni za donošenje odluka. U tom smislu čak i zaključak 'mislim, dakle jesam' može biti potpuna iluzija.

Dakle, možemo zaključiti kako je sasvim moguće da živimo u računalnoj simulaciji u kojoj je samo jedan od nas svjesno biće. U tom smislu moguće je da smo i vi i ja samo zombiji, ili da sam ja jedini stvaran, a svi vi dekoracije u mom virtualnom svijetu.