Inteligencija pojedinca već se godinama može kvanitificirati na temelju uspješnosti u rješavanju kognitivnih zadataka. Skupina znanstvenika odlučila je to načelo primijeniti u mjerenju intelektualnih sposobnosti manjih timova.

Studija predstavljena u novom broju časopisa Science otkrila je da skupine s dobrom unutrašnjom dinamikom postižu odlične rezultate u brojnim područjima, što bi moglo imati važnu primjenu u poslovnim i drugim organizacijama.

'Htjeli smo testirati hipotezu prema kojoj skupine baš kao i pojedinci pokazuju konzistentnu sposobnost rješavanja različitih vrsta zadataka', objasnila je Anita Williams Woolley, voditeljica istraživanja i profesorica na Carnegie Mellon's Tepper School of Business.

'Naša hipoteza je potvrđena', rekao je suautor studije Thomas W. Malone. 'Otkrili smo da postoji opća učinkovitost, skupna kolektivna inteligencija na temelju koje se mogu predvidjeti rezultati tima u mnogim situacijama.'

Stručnjaci vjeruju da je sposobnost suradnje od ključnog značaja za kolektivnu inteligenciju. Naime, skupine čiji su članovi posjedovali više razine 'društvene osjetljivosti' imale su i višu kolektivnu inteligenciju. 'Socijalna osjetljivost ovisi o tome koliko dobro članovi registriraju osjećaje drugih', rekao je prof. Christopher Chabris, jedan od autora istraživanja. 'Kolektivna inteligencija je niža u skupinama u kojima dominiraju pojedinci nego u onima u kojima je komunikacija ravnomjerno raspoređena', dodala je Woolley.

Istraživanje u MIT-ovom Centru za kolektivnu inteligenciju te u Carnegie Mellonu provedeno je na 699 ljudi koji su bili raspoređeni u grupe od dvoje do petero ljudi. Skupine su rješavale zadatke koji su varirali od vizualnih zagonetki preko rasprava i igara do složenih zadataka određenih pravilima.

Rezultati su otkrili da je kolektivna inteligencija skupine zaslužna za 40-postotne varijacije u učinkovitosti rješavanja zadataka. Osim toga, pokazalo se da uspjeh timova nije izravno ovisio o sposobnostima članova, odnosno da prosječna i maksimalna inteligencija pojedinih članova nije u značajnoj mjeri određivala uspjeh cijele skupine.

Tek nakon podrobnije analize dobivenih podataka istraživači su posumnjali kako je moguće da broj žena u timu utječe na njegove rezultate. 'Nismo radili studiju s namjerom da ispitamo utjecaj spolova', rekao je Malone. 'Bilo je to pravo iznenađenje za sve nas. Međutim, daljnje analize pokazale su da se efekt može objasniti višom društvenom osjetljivošću koju u prosjeku pokazuju žene.'

'Ovaj rezultat dovodi u pitanje naše shvaćanje inteligencije', ističe Woolley. Ono što pojedinci mogu sami napraviti postaje manje važno, važnije je što mogu učiniti zajedno s drugima i uz pomoć tehnologije.

'Hrpa pametnih ljudi u skupini ne čini nužno skupinu pametnom', zaključio je Malone.