Informacije o zvijezdi udaljenoj 50 milijuna svjetlosnih godina, koja je implodirala i stvorila područje goleme gravitacije kojoj ništa ne može pobjeći, počele su pristizati prije 30 godina.

Prva promatranja proveo je 1979. astronom amater iz zapadnog Marylanda, no kasnije ih je istražio tim vrhunskih stručnjaka uz pomoć sve naprednijih svemirskih teleskopa osjetljivih na rendgenska zračenja.

Vijest je u ponedjeljak predstavljena u NASA-i.

'Dosad nikada nismo vidjeli samo stvaranje crne rupe, no sada je možemo gledati kako se razvija u dijete i tinejdžera', rekla je Kimberly Weaver, astrofizičarka iz NASA-inog Centra za svemirske letove Goddard. 'Učenje o crnim rupama nalik je na rješavanje velike slagalice, a nove informacije pomoći će nam da se približimo potpunoj slici te pojave.'

Znanstvenici kažu da se radi o crnoj rupi mase oko pet puta veće od mase Sunca koja je nastala u eksploziji zvijezde oko 20 puta veće od naše. Kada velike zvijezde eksplodiraju ili se pretvore u supernove, za njima ostaje golema količina tvari koja se potom može urušiti, odnosno implodirati. U tom procesu konačno nastaje tijelo beskrajne gustoće bez volumena – crna rupa.

Njezino rađanje pokazuje da živimo u svemiru koji se stalno mijenja. Zvijezde se rađaju i umiru. Crne rupe nastaju, rastu i s vremenom nestaju. Vremenska razdoblja u kojima se to zbiva uglavnom su prevelika da bi ih ljudi pratili, međutim rađanje nove crne rupe dobar je podsjetnik da je svemir uvijek u mijeni.

'Za nas je normalno misliti da svemir danas postoji baš kao što je oduvijek postojao i kao što će uvijek biti', rekao je Daniel Patnaude, astronom iz Centra za astrofiziku Harvard-Smithsonian. 'Međutim, istraživanja u posljednjih 20 godina pokazala su da se on zapravo svaki dan značajno mijenja, a ova crna rupa dramatičan je primjer toga.'

Teoriju o postojanju crnih rupa prvi je na temelju Einsteinove opće teorije relativnosti postavio fizičar J. Robert Oppenheimer. Astronomi i kozmolozi danas je prihvaćaju kao dobro potkrijepljenu činjenicu. Iako su crna tijela, one i diskovi koji ih okružuju zrače snažnim sjajem jer u procesu kovitlanja i gutanja okolne materije nastaje snažno trenje, a time i elektromagnetski valovi.

Nastajanje crne rupe nagovijestila je implozija supernove 1979C u galaksiji M 100 koju je zabilježio učitelj u srednjoj školi, Gus Johnson iz Swantona. Znanstvenici su potvrdili njegova opažanja i kasnije pratili razvoj stvari rendgenskim teleskopima poput Chandre. Studije su pokazale da bivša zvijezda usisava materiju iz okolnog prostora. Supernova 1979C je tek treća zvijezda te vrste koja je izravno zabilježena sa Zemlje, tako da je postala vrlo važna za istraživanja. Iako se udaljenost od 50 milijuna svjetlosnih godina čini velikom, za svemirske proporcije to je zapravo naše najbliže susjedstvo.