Kad asteroid udari planet, on u nekim slučajevima zna uzrokovati jak udar poput onog kojemu su dinosauri svjedočili prije 66 milijuna godina. Što se dogodi ako dva asteroida istu lokaciju udare odjednom?

Ovaj je fenomen u nekoliko navrata zabilježen na Marsu, te je detaljnije opisan u najnovijoj studiji objaveljnoj u časopisu Icarus. Znanstvenici koji proučavaju planet otkrili su stotine kratera nastalih udarom binarnih asteroida, odnosno sustava u kojima jedan asteroid kruži oko drugog - slično kao što Mjesec kruži oko Zemlje.

'Vrlo ih je teško pronaći, no oni postoje zato jer postoje i binarni krateri', kaže glavni autor rada Dmitrii Vavilov sa sveučilišta Côte d’Azur u Francuskoj.

Prvootkriveni binarni asteroid otkrila je NASA-ina sonda Galileo dok je 1993. putovala prema Jupiteru. Snimke asteroida Ida zapanjile su znanstvenike koji nikad dotad nisu vidjeli asteroide u binarnom sustavu.

'Ostali su zbunjeni' kaže Harrison Agrusa, astronom na sveručilištu Maryland. 'Ljudi su mislili da nešto nije u redu s kamerom'.

Ida je tako postao prvim parom asteroida koji dokazuje da svemirsko kamenje može putovati u skopinama. Idin suputnik Daktil nevjerojatno je malena stijena koja unatoč svemu potvrđuje postojanje ovakve vrste asteroida. 'Otkriće je zbilja šokiralo zajednicu' zaključuje Agrusa.

Zahvaljujući promatranju milijuna asteroida u Sunčevom sustavu, znanstvenici danas procjenjuju da svaki šesti ateroid pripada binarnom sustavu. Možemo ih pronaći diljem sustava, a najviše u području između Marsa i Jupitera. Jedan od najistaknutijih parova su Didimos i Dimorfos, ciljevi NASA-ine i ESA-ine obrambene misije zakazane za drugi dio godine.

Asteroidi često udaraju u planete i mjesece, što znači da bi po tome sličnu stvar trebali raditi i binarni asteroidi. Pronalaženje binarnih kratera je ipak težak posao - pogotovo uz prisutnost velikog broja drugih kratera. Na Zemlji je zadatak još teži, s obzirom da geološki procesi vrlo brzo izbrišu dokaze udara.

Najbolji kandidat za titulu binarnog kratera na Zemlji je krater Lockne u Švedskoj i manji krater Målingen. Oba udara su nastala prije otprilike 450 milijuna godina. Drugi se krater nalazi na granici Rusije i Ukrajine, no do njega je zbog tamošnjih sukoba bar trenutno jako teško doći.

Krateri na Marsu mogu ostati vidljivi milijardama godina. Uz pomoć slika visoke rezolucije koje su snimili orbiteri, Vavilov i kolege promotrili su skoro 32.000 kratera većih od 4 kilometra.

Rezultat istraživanja pokazao je 150 parova asteroida, odnosno 300 kratera. Ove procjene dolaze kao rezultat promatranja parova oblika koji bi nastali kao rezultat udara binarnog asteroida. Formacije uključuju kratere u obliku suze gdje se preklapaju dva kratera, krateri u obliku kikirikija koji su spojeni na rubovima i kratere blizance koji su međusobno razmaknuti. Orijentacija dva kratera zavisi o poziciji asteroida u trenu udara.

'Nismo znali da ih ima tako puno na Marsu' rekla je Katarina Milijković sa sveučilišta Curtin iz Australije koja je 2013. napravila prvo modeliranje koje pokazuje očekivane oblike kratera uzrokovanih binarnim udarom te koja nije radila na Vavilovom projektu. 'Netko je morao napraviti vrlo veliku studiju da ih sve pronađe - mislim da je to izvrstan posao'.

Broj binarnih kratera na Marsu iznosi samo 0.5 posto sveukupnih tamošnijh kratera većih od 4 kilometra, što je puno manje od procjene broja binarnih asteroida u sustavu. Ovo može značiti da Mars prirodno poravnava kratere ili dokaz da postoje binarni krateri manji od 4 km. 'Postoji više od 100 milijuna kratera većih od 100 metara' kaže Anthony Lagain sa sveučilišta Curtain u Australiji te koautor studije. 'Ako počnete pratiti manje kratere, morat ćete provesti puno vremena recenzirajući ih'.

Velik broj binarnih kratera su zapravo mali veličinom, što kontradiktira vodeću teoriju o njihovom nastanku. Pretpostavlja se da ovakvi sustavi nastaju kao rezultat udara sunca u asteroid i odguravanja materijala s površine u orbitu. Dok se asteroid vrti, taj se materijal tijekom milijuna godina sakuplja u malog suputnika, što je poduprijeto sastavom većine binarnih asteroida koje smo do danas stigli analizirati, izvještava Wired.

Tim rečeno, vrlo su male šanse da je ovakav proces formirao binarne asteroide iste veličine čije postojanje sugeriraju krateri sličnih veličina. Umjesto toga vjerojatno postoji neki drugi način nastanka binarnih asteroida sličnih veličina. Da bismo ga otkrili, potrebno je provjeriti starost nekih od tih kratera, čime ćemo dobiti bolji uvid u evoluciju binarnih asteroidnih sustava diljem Sunčevog sustava - nešto što trenutno ne možemo raditi pomoću promatranja teleskopom. U ovom trenu imamo statičku sliku sustava' kaže Quanzhi Ye, astronom na sveučilištu Maryland koji nije surađivao na radu. 'Ova studija pomaže pri razumijevanju onog što se dešava sa asteroidima dok stare'.

Znanstvenici bi dokaze o binarnim asteroidima mogli početi tražiti i na drugim mjestima poput Merkura ili Ceresa. 'Ceres se nalazi posred asteroidnog pojasa' kaže Lagain. 'Bilo bi interesantno vidjeti je li je poopulacija binarnih asteroida koji su se sudarili sa Ceresom drugačija od one koju vidimo na Marsu'.