47-godišnji srpski državljan prijavljen je za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. Naime, sumnjiči ga se da 3. veljače 1993. godine nije poduzeo nikakve mjere kada su nepoznati pripadnici 75. motorizirane brigade vojske 'RSK'-e na Miljevcima u mjestu Popovići, tijekom oružanog sukoba, iz zasjede napali dvojicu hrvatskih policajaca Zorana Mrvicu i Šimu Mamuta, lišili ih slobode te su ih fizički i psihički zlostavljali
'Policijski službenici Policijske uprave šibensko-kninske (Odjel ratnih zločina) u koordinaciji s Županijskim državnim odvjetništvom u Šibeniku dovršili su kriminalističko istraživanje tijekom kojeg je utvrđena osnovana sumnja da je, u to vrijeme 47-godišnji srbijanski državljanin, u svojstvu komandanta 75. motorizirane brigade 'RSK', počinio kazneno djelo Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika opisano i kažnjivo po članku 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske u svezi s člankom 28. stavkom 2. istog zakona, na štetu, u to vrijeme, 24-godišnjeg Zorana Mrvicu i 26-godišnjeg Šimu Mamuta, pripadnike Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske', stoji u priopćenju MUP-a.
Riječ je o komandantu koji je imao 'vlast zapovijedanja i nadzora' nad pripadnicima postrojbi kojima je zapovijedao i koje su mu bile podređene.
vezane vijesti
Zbog posljedica zlostavljanja, Zoran Mrvica je od zadobivenih ozljeda tijekom ranjavanja i fizičkog zlostavljanja preminuo na mjestu događaja, dok je Šime Mamut, nakon zadobivenih ozljeda uslijed ranjavanja i fizičkog zlostavljanja još davao znakove života.
U takvom teškom stanju Šimu Mamuta su pripadnici 75. motorizirane brigade vojske 'RS'“-e odvezli u Oklaj, a potom u bolnicu u Kninu, gdje je 4. veljače 1993. godine zaprimljen na odjel Jedinice intenzivnog liječenja (JIL), gdje je od zadobivenih ozljeda isti dan preminuo.
Tijela Zorana Mrvice i Šime Mamuta su 29. srpnja 1993. godine razmijenjena u Otočcu posredstvom djelatnika UN-a.
Utvrđeno je da osumnjičeni, nakon zarobljavanja pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, nije spriječio njihovo tjelesno i psihičko zlostavljanje, a potom i usmrćivanje, iako je to bio dužan spriječiti i za to je imao moć i ovlasti.
Osumnjičeni nije poduzeo nikakve nužne i razumne mjere da se takvi zločini spriječe, suzbiju i kazne. Time je pristao, da njemu podređene postrojbe i njihovi pripadnici nastave s takvim postupanjima ujedno pristajući i na posljedice takvog protupravnog postupanja. Također, time je potakao i ohrabrio njemu podčinjene pripadnike vojske da u to vrijeme na području grada Drniša, drniških i ružićkih sela počine ovakav zločin, kao i brojne druge ratne zločine.
Osumnjičeni je nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, a policija će protiv njega podnijeti posebno izviješće, kao nadopunu ranije podnijetoj kaznenoj prijavi.
