'Ne znam zašto su se mediji zakačili za tu vijest. Zovu nas sa svih strana. To je prvo objavio Avaz, a potom su preuzeli naši mediji', rekao je za toprtal dr. Aleksandar Šimunović iz Službe za epidemiologiju.

Prema našem epidemiologu nema razloga za strah. Oboljelih je posljednjih godina malo. 2013. ih je bilo oko 600, a ove oko 900. No prije dvadesetak godina bilo ih je na tisuće.

'To nije neka ozbiljna bolest pa ne treba dizati uzbunu. Budući da je već gotovo zaboravljena, ljudi iz neznanja strahuju više nego što bi trebali. Primjerice, znaju nas zvati s pitanjem mogu li primiti goste iz Sarajeva k sebi u goste, što je smiješno', rekao je dr. Šimunović.

Naš epidemiolog kaže da je dio problema stigma koju bolest nosi pa se zaraženi nevoljko javljaju liječniku. Osim toga parazit će se lakše širiti među ljudima koji nisu u sustavu zdravstvene zaštite, primjerice u nekoj romskoj zajednici i sl. No ističe da se ljudi mogu zaraziti čak i uz najstrožu higijenu, svakodnevno tuširanje i pranje ruku, izravnim kontaktom kao što je rukovanje, dijeljenje kreveta ili spolni odnos.

Preporučuje da, ako je to moguće, zaražena djeca tri dana ne idu u vrtiće ili škole kako se parazit ne bi proširio.

Što je svrab i kako se prenosi?

Svrab, odnosno scabies je zarazna, parazitarna kožna bolest koju uzrokuje parazit Sarcoptes scabiei. Klinički se manifestira intenzivnim svrabom, iritacijom kože, pojavom intradermalnih kanalića i osipa koji je lokaliziran na predilekcijskim mjestima. Prenosi se izravnim dodirom, rijetko preko rublja ili posteljine. Svrab je najintenzivniji noću i u toplini, a danju se smanjuje. Lezije su izražene na šakama, između prstiju, na podlaktici, u prednjem pazušnom naboru, na trbuhu, unutarnjim stranama bedara, dojkama i penisu. Bolest se obično prenosi s čovjeka na čovjeka, iznimno rijetko se dobiva od životinja. Za prenošenje bolesti potreban je intiman, dulji kontakt s bolesnom ili infestiranom osobom. Redovito održavanje osobne higijene ne sprječava dobivanje šuge ako je postojao kontakt s infestiranom osobom.

Bolest se pojavljuje na svim kontinentima i u svim zemljama. Obvezno prijavljivanje šuge u Hrvatskoj uvedeno je 1971. i tada je prijavljeno ukupno 26 226 oboljelih. Posljednjih deset godina u ukupnoj populaciji Hrvatske bilježi se oko 600 slučajeva godišnje.

Prevencija i liječenje

U uvjetima gustog smještaja smanjenje gustoće i osiguranje jednog kreveta za jednu osobu najvažnija je mjera. Mjere osobne higijene (redovito kupanje i iskuhavanje rublja) važne, ali one ne sprječavaju pojavu bolesti ako osoba dođe u duži, bliski kontakt s infestiranom osobom. Obvezna je prijava bolesti. Rano postavljanje dijagnoze i učinkovito liječenje bolesnih i kontakata temeljne su i najznačajnije mjere suzbijanja. Ne smiju se zanemariti mjere osobne higijene, ali one same bitno ne utječu na suzbijanje šuge. U kolektivu treba aktivno tražiti oboljele. Dezinsekcija nije učinkovita, niti se preporučuje. Posteljinu treba iskuhati, prekrivače dati na kemijsko čišćenje ili na vjetrenje tijekom 2-3 dana, što ubija parazita. Izolacija oboljelih nije nužna niti je potrebno izdvajanje iz kolektiva ako svatko ima svoj krevet.

U liječenju šuge postiže se potpuni uspjeh ako se pravilno provede. Do sada nije poznata rezistencija uzročnika šuge na antiskabijesna sredstva. Lijek je potrebno nanijeti na cijelu površinu kože, osim na glavu i vrat. Za liječenje se rabi benzil-benzoat, kao 20-30% emulzija u vodi ili 10%-tni krotamiton. Benzil-benzoat je vrlo učinkovit, nema kontraindikacija, nije toksičan, a na tijelu se brzo suši. Prije primjene lijeka bolesnik se treba okupati u toploj vodi, a kožu dobro posušiti. Sredstvo se nanosi na predilekcijska mjesta, nanosi se jednom na dan, najbolje navečer prije spavanja. Rublje i posteljinu treba promijeniti idućeg jutra. Postupak valja ponoviti svaka 24 sata, tijekom 3 do 5 uzastopnih dana. 48 sati nakon nakon posljednje primjene lijeka se treba okupati.