Svakoga dana u ljetnoj sezoni, točno u podne, na svečanim vratima svoje carske rezidencije u Splitu građanima i gostima se ukaže osobno car Dioklecijan. Car i carica Prisca dolaze na Peristil uz zvuke bubnjeva i u pratnji pretorijanaca, carske tjelesne garde. Taj mali turistički igrokaz traje otprilike deset do petnaest minuta
On pozdravi rimskim pozdravom 'Ave' prisutne građane i goste te ih na latinskom jeziku pozove da posjete njegov dom i rezidenciju. Duhoviti dio performansa je trenutak kada rimski car pređe sa latinskog na planetarno rašireni engleski jezik i to ovoj uigranoj i ozbiljnoj ceremoniji daje ležerniji ton i duhoviti karakter. Pretorijanci sa svojim kopljima na trenutak djeluju preozbiljno, no i to je uračunato kao dio ceremonije.
Taj igrokaz, koji danas predstavljamo i u fotogaleriji, podsjetio nas je na činjenicu koja je izuzetno aktualna ovih dana u Splitu, a radi se o tome da nulti, prvi stanovnik grada pod Marjanom koji je i zaslužan za njegovo osnivanje, zapravo nema pravo spomen obilježje. U jeku svih ovih žučnih rasprava i polemika, najvažnija povijesna ličnost ovog grada je u drugom planu. Popularnost ceremonije koju svaki dan u podne redovito posjećuju i fotografiraju stotine i tisuće turista, jasno nam govori tko je zapravo najpoznatiji i najvažniji povijesni lik u gradu Splitu.
S druge strane, otvara se još jedan aspekt. Ovakvi performansi su danas znatno suvremenija forma prezentacije baštine i to je u skladu s trendovima u svijetu. Povijesne cjeline u europskim gradovima svake godine organiziraju razne oblike povijesnih spektakla koji uvjerljivo vizualiziraju prošlost. Takav način oživljavanja i prezentacije cara Dioklecijana je znatno uvjerljiviji i atraktivniji način prezentacije povijesne baštine. Statični spomenici su u tom smislu preživljeni i inferiorni.
Ličnost Dioklecijana je zanimljiva i zbog toga što je on posljednji rimski car koji se brutalnom silom obračunavao s nadolazećim, sve moćnijim kršćanstvom. Njegov nasljednik Konstantin je odabrao drugačiju strategiju, on je sklopio savez sa kršćanima i iskoristio ih kao saveznike u borbi za vlast. Dioklecijanovi vojnici su 304. godine pogubili i mučenika Dujma, prvog nadbiskupa kršćanske crkve u Saloni. Dujmov direktan nasljednik je danas nadbiskup Marin Barišić koji u javnim istupima i s oltara ne krije nesklonost Dioklecijanu.
Ta nesklonost Dujmova nasljednika u odnosu na rimskog cara još je razumljiva, ali ignoriranje jeftinog licitiranja s likom Isusa Krista u režiji gradonačelnika na teritoriju njegove splitsko-makarske nadbiskupije je neshvatljiva. To nas podsjeća na činjenicu da se povijest zapravo ponavlja i da fraza o povijesti kao učiteljici života ima temelja.
