'Koliko vidim promatrajući s distance, Rusi uopće nemaju ratnu strategiju, već idu kao guske kroz maglu, gazeći i ne prezajući ni od čega. Pogotovo se to pokazalo u slučaju ratnih desanata koje su poduzimali s ne baš malim snagama prvih dana rata. Stvar je u tome da takve postrojbe, koliko god jake i obučene bile, ne mogu opstati i izdržati ako se ne spoje s kopnenim snagama koje im idu iza leđa, a one su ostale jako daleko.', govori Rahim Ademi, umirovljeni general Hrvatske vojske s akademijskom diplomom za topništvo iz bivše zajedničke države
Umirovljeni general Hrvatske vojske Rahim Ademi kaže kako Rusi i njihove snage u Ukrajini idu u smjeru sigurnog poraza. Samo je pitanje vremena. Kaže kako je isplanirati operaciju da bi se porazila i okupirala jedna država i njezin narod, nije nimalo lagan posao.
'To zahtjeva presloženo taktičko razmišljanje koje će uključivati pješaštvo, topništvo, snage u zraku i na moru, zapravo sve što imate', objašnjava Rahim Ademi za Slobodnu Dalmaciju.
vezane vijesti
'Do sada im to ne polazi za rukom, veće se sve pretvara u najteži oblik agresije Rusije prema Ukrajini, jedan strašni ratni zločin koji čine djelovanjem topništva i uporabom raketnih sustava prema civilnim ciljevima', komentira situaciju ruske invazije na Ukrajinu.
Ademi kaže kako takvi sustavi koji uključuju višeraktne bacače (VBR), navođene i rakete zemlja-zemlja, su zabranjeni po svim konvencijama u djelovanjima na grad i civile jer im naprosto namjena nije za to.
'Jako su neprecizni u djelovanju i zato nanose žrtve i masovna uništenja', kaže Ademi kojega trenutačna ruska strategija, nakon što im nije uspio plan za blickrig, podsjeća na ono što se događalo 91. u Vukovaru i iduće godine nastavilo u Sarajevu.
Za generala Ademija u prvih sedam dana rata u Ukrajini najveća enigma bio je i ostao ruski konvoj koji se kreće od sjeverne ukrajinske granice prema glavnom gradu Kijevu. Kaže kako je očito da i tu i drugdje staju pred gradovima, jer, ističe, nailaze na otpor. Dodaje kako Ukrajinci dobro koriste spomenute ručne sustave za protuoklopnu borbu, napadaju kolone pri čemu se golemi ruski potencijal nikako ne uspijeva razviti u borbu.
'Znate, ući u jedan veliki grad, okupirati ga i držati pod kakvom-takvom kontrolom, treba vam 100 tisuća vojnika, dok bi u slučaju Kijeva rekao da je to i njih 200.000. Njihov je prvenstveni zadatak ići ispred oklopnih postrojbi i zaštititi, osigurati prodor te poslije držati zauzeto. Rusi za sada nemaju te snage, a pitanje je i hoće li je imati i kada. Možda obična javnost ne vidi, ali sve mi govori da Rusi na terenu imaju problema sa zapovjednim kadrom zbog njihove neposlušnosti. Da nije tako, ne bi kolona pred Kijevom stajala danima kao ukopana. To isto govori i o logističkim problemima s kojima se suočavaju i, najvjerojatnije, o dezerterstvu', secira Ademi.
Kapu do poda skida ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, za kojeg kaže da dobro zapovijeda vojskom i još bolje komunicira s građanima i javnošću. Kaže kako je ključna točka obrane Ukrajine bio i ostao Kijev.
'To je glavni grad, a Putin je krenuo u operaciju da što prije u njega uđe, naruši sustav predsjedanja državom i zapovijedanja vojskom, uspostavi svoju slijepo pokornu vlast. Druga strateška točka obrane moraju im biti morske luke, jer ako one padnu u ruke Rusa, otvorit će se novi pravac udara na Kijev i ostatak zemlje s juga i sveobuhvatni manevar oko gradova. Ukrajinci ne smiju dopustiti da ostanu okruženi u gradovima. To jest duga i opasna bitka za napadača, ali i branitelje i samo stanovništvo. Najbolji su vam primjeri Sarajevo i Vukovar', kaže Ademi.
Siguran je da će ukrajinska obrana izdržati unatoč tehnički nadmoćnijem neprijatelju, pa čak i nešto više.
'Nemojte se iznenaditi da u drugoj fazi rata uslijedi ukrajinska kontraofenziva i oni vrate neke svoje gradove. Najproblematičnije će im biti oblasti na istoku zemlje, koje su pod okupacijom već osam godina, ali imaju rusko stanovništvo, odnosno stanovnike u gradovima. O ishodu rata odlučivat će i logistika. Koliko vidim, Zapad je skočio, uvelike naoružao Ukrajince u svim mogućim oblicima. Značajno je što se probudila i Njemačka sa svojom prozvodnjom. Znači, linije opskrbe se uspostavljaju, od municije do hrane, što je prevažno, jer bez logistike nema ratovanja', kaže Ademi.
