Pojam sukoba interesa u suštini je suprotan pojmu dobrog upravljanja i u izravnoj je vezi s korupcijom. Premda se najčešće veže za sukob javnog i privatnog interesa, sukob interesa je isto tako i sukob interesa privatne tvrtke i privatnog interesa zaposlenika.

Ako je netko zamjenik gradonačelnika, on se istovremeno ne može baviti npr. legalizacijom bespravno sagrađenih objekata. Državni dužnosnik, naime, sjedi na izvoru informacija i time sam sebi može 'namjestiti' najbolje i najunosnije poslove.

Isto tako, novinar ili glavni urednik nekog medija ne može biti stranačka osoba ili bračni partner kandidata za župana, a istovremeno pratiti izbornu kampanju i voditi sučeljavanja u kojima vodi diskusiju sa suprugom. Zašto je to sukob interesa, trebalo bi svima biti jasno, ali očito nije baš tako jer su primjeri sukoba interesa nevjerojatno česta pojava, posebno u manjim sredinama.

Postavljala su se i pitanja je li premijer Zoran Milanović u sukobu interesa ako vikende provodi u vikendici Emila Tedeschija, jednog od najbogatijih poslovnih ljudi u Hrvatskoj? Nitko protiv njega nije podnio prijavu Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa, ali su mediji danima postavljali to pitanje. Milanović je to objasnio pravom na privatnost i dugogodišnjim prijateljstvom koje ne može prestati njihovim funkcijama, ali javnost i dalje taj odnos drži pod povećalom jer premijer zasigurno, ako želi, može prijatelju barem olakšati da prvi sazna za moguće unosne poslove i prvi se za njih pripremi. Dakle, plodno tlo za sukob interesa nije sporno.

Autor istraživanja Munir Podumljak rekao je da je temeljni problem društava upravo razumijevanje sukoba interesa. Istaknuo je međuovisnost sukoba interesa i korupcije i naglasio da sukob interesa ne mora uvijek značiti korupciju: 'U korupciji materijalna je korist uvijek jasna, a kod sukoba interesa nije u pitanju samo zarada, nego pozicije i radna mjesta', rekao je Podumljak i naveo tri oblika sukoba interesa: stvarni, potencijalni i prividni. Svaki od tih oblika, rekao je, mora biti istražen kako bi se vidjelo je li došlo do korupcije.

Nakon gotovo 13 godina borbe protiv korupcije i 63 promjene zakona, percepcija korupcije u Hrvatskoj nije ništa bolja, dok je pravna nesigurnost samo veća. 'Nije prihvatljivo da zemlja najmanje 10 godina provede na reformama, a da smo i dalje lošiji po percepciji korupcije nego 2004. godine', rekao je Podumljak.

Prema njegovom mišljenju, borba protiv korupcije bila je do sada previše usmjerena na primanje i davanje mita, što smatra 'tek' incidentnim ponašanjem. 'Sukob interesa se ne kažnjava, a upravo on može dovesti do udruživanja. Mito nije najveći problem korupcije, nego zarobljavanje države u interesne mreže', kaže Podumljak.

Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa u sedam godina riješilo je tek pet posto slučajeva koji su bili vezani za sukob interesa, a zapravo su se najviše bavili imovinskim karticama i jesu li ih dužnosnici dostavili na vrijeme. Samo su četiri puta izrekli novčane kazne, a tri se odnose se na bivšeg gradonačelnika Splita Željka Keruma. Njegova imovina procjenjuje se na 52 milijuna eura, a on je za sukob interesa kažnjen sa samo četiri tisuće eura. Podumnjak je na osnovi ovih podataka zaključio kako je sve to poruka počiniteljima da se korupcija isplati.

Bile su potrebne dvije godine i nekoliko javnih natječaja da bi se okupilo profesionalno Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa. Osim političkih prepreka, kandidati (uglavnom pravnici) koji su se javljali za ta radna mjesta često nisu znali prepoznati sukob interesa. Povjerenstvo je napokon ekipirano ove godine i u četiri mjeseca rada probilo je sve rekorde prethodnih povjerenstava, pa ima već 16 riješenih predmeta, 70 obrazloženja i 20 zaključaka, rekla je predsjednica Povjerenstva Dalija Orešković.

Državno sudbeno vijeće, koje bi se trebalo pozabaviti sukobom interesa sudaca, od svibnja 2011. godine donijelo je najmanje 240 odluka, a među njima nije bilo niti jedne koja se tiče sukoba interesa. I njihov posao svodio se na puko provjeravanje činjenica u imovinskim karticama. Oni koji nisu imali ispravne kartice 'kažnjeni' su tek ukorom.

Prema starom Kaznenom zakonu zbog sukoba interesa 2009. godine bile su prijavljene dvije osobe, a 2010. godine devet osoba dok 2011. godine nije bio nitko prijavljen. Sve kaznene prijave su odbačene.

No 2009. godine optuženo je pet osoba, 2010. su optužene dvije osobe, a 2011. godine sedam osoba. Osuđene su ukupno tri osobe, i to samo 2011. godine. 'Takvi podaci upućuju na to da državni odvjetnici i policija nevoljko istražuju i progone takva kaznena djela', stoji u istraživanju.