Nakon što je Tomislav Horvatinčić započeo rušenje dviju zgrada, jedne na Trgu Petra Preradovića, a druge u Preobraženskoj, aktivisti koji već dvije i pol godine pokušavaju zaustaviti Horvatinčićev projekt s vrha zgrade u Varšavskoj, uz buku bagera, odaslali su poruku da ne odustaju. Urbanistica Vera Petrinjak-Šimek, kao zastupnica u Skupštini, upozorila je na tri točke koje smatra problematičnima.

Tražit će preispitivanje zaključka prema kojem je projekt Cvjetni trg javni interes, tražit će preispitivanje ugovora koji je Grad potpisao s investitorom, a prema kojem će grad financirati izgradnju rampe u Varšavskoj, što smatra skandaloznim jer se ne radi o uređivanju građevinskog zemljišta te, kao treće, napomenula je da još uvijek postoji mogućnost modifikacije Horvatinčićevog projekta. Naime, kazala je da bi, prema nekim najavama, Stomatološki fakultet iz Gundulićeve ulice trebao preseliti na Šalatu, što bi značilo da će time Horvatinčiću biti otvoren izlaz na ulicu van pješačke zone.

Jagoda Munić iz Zelene akcije spomenula je su uspjeli skupiti 55 tisuća potpisa potpore građana, da su državnim i gradskim institucijama uputili oko stotinu zahtjeva i dokumenata, no da od Ministarstva kulture nisu dobili nijedan odgovor.

Teodor Celakoski iz Prava na grad rekao je da ne odustaju unatoč što je započelo rušenje te da će svoje akcije usmjeriti na institucije koje je nazvao korumpiranim, no na upit o kojim projektima konkretno se radi, odgovorio je da zasad ne može reći više nego da će reagirati na Zakon o golfu.

Svoj protest izrazila je i glumica Urša Raukar koja je u pismu upućenom javnosti izrazila ogorčenje šutnjom Ministarstva kulture

'Ministar kulture nas je ponovno i opet podsjetio što je to čuvena 'hrvatska šutnja'.

I vjerojatno je ponosan kako je 'politički spretno' isplivao iz te situacije. Odlično je 'odradio' sve ono što je dogovoreno negdje gore i misli da je to iza njega. Ali, podsjećam ga da građanima mogu oduzeti sva prava, ali pamćenje nam ostaje. I zato ću gospodina Božu Biškupića pamtiti kao ministra kulture koji je dozvolio i podupro rušenje i devastaciju srca Zagreba, cjeline koja je upisana u registar kulturnih dobara 'njegovog' ministarstva. Pamtit ću ga kao ministra kulture koji se potpuno oglušio o zamolbe građana, kulturnih djelatnika i stručnjaka da zaštiti Zagreb. Pamtit ću ga kao ministra kulture koji nije izvršio svoju osnovnu dužnost, zaštitu kulturnih dobara. Pamtit ću ga kao čovjeka kojem su politički interesi bili važniji od profesionalnih zadaća. Pamtit ću ga kao rušitelja Zagreba. I vjerojatno neću biti jedina.'