Osam od 29 ovlaštenih bolnica u Hrvatskoj ne obavlja taj legalni medicinski zahvat. Ako neka žena namjerava u vrijeme pandemije obaviti pobačaj, prilično će se namučiti da dođe do informacije gdje je to moguće jer ih bolnice često odbijaju dati, pokazalo je istraživanje Platforme provedeno u razdoblju od 14. do 23. travnja.

Vinkovačka bolnica: Nećete noćima spavati ako napravite pobačaj

Pobačaj na zahtjev ne obavlja šest javnih ustanova - opće bolnice u Našicama, Požegi, Vinkovcima i Kninu, KB Sveti Duh, KBC Sestre milosrdnice i, uz njih, privatna Specijalna bolnica Medico u Rijeci i Specijalna bolnica i poliklinika Podobnik.

U Podobniku i Kninu pobačaje ne obavljaju zbog pandemije, u KB-u Sveti Duh svi su liječnici u prizivu savjesti, a u KBC-u Sestre milosrdnice nisu im na upite odgovorili ni telefonski niti mailom. Također, bolnice u Slavoniji koje ne obavljaju pobačaj upućuju na Opću bolnicu u Pakracu iako to nije službeno ovlaštena ustanova, prema popisu Ministarstva zdravstva.

Aktivistice napominju i da bolnice u Požegi i Vinkovcima, koje su 'u kolektivnom prizivu savjesti' nisu ispunile dužnost da osiguraju vanjskog suradnika za pobačaj. U tim bolnicama odgovaraju da 'oni to ne rade', a vinkovačka bolnica ide i korak dalje pa upozorava žene da 'neće moći noćima spavati' ako naprave pobačaj.

No, čak i u bolnicama koje obavljaju pobačaj teško je dobiti informaciju - zainteresirane se preusmjerava s broja na broj, različiti su odgovori iz iste bolnice u dugotrajnom procesu traženja odgovora na osnovna pitanja.

'Nakon višestrukih i višednevnih pokušaja kontaktiranja KBC-a Split jedva dobijete informaciju da uopće obavljaju pobačaj, a dalje se sve dogovara osobno s liječnikom, dok u KBC-u Zagreb djelatnica navodi: 'Kod nas toga nema… Sve to će ti kasnije doći na naplatu...', a druga djelatnica četiri dana nakon toga kaže da obavljaju pobačaj, ali mora se 'svakako doći osobno'', navodi Platforma.

Dok cijene pobačaja rastu, sve veći broj liječnika u prizivu savjesti

Interaktivna karta dostupnosti pobačaja u Hrvatskoj pokazuje da u javnim bolnicama dva najveća grada ukupno 80 posto djelatnika ulaže tzv. priziv savjesti. U KBC-u Split samo jedna osoba ne ulaže priziv savjesti, a najgore je stanje u sjeveroistočnom dijelu Hrvatske.

Ukupno oko 60 posto svih specijaliziranih zdravstvenih djelatnika odbija pružiti tu medicinsku skrb, a njihov se broj iz godine u godinu povećava.

S druge strane, povećava se ionako visoka cijena pobačaja na zahtjev. Najnižu prosječnu cijenu od 1870 kuna imaju KBC Osijek i opće bolnice u Bjelovaru i Gospiću, dok najvišu cijenu imaju Opća bolnica Dubrovnik i KBC Rijeka s iznosom od 3000 kuna. U privatnoj specijalnoj bolnici Podobnik cijena je, kad nema pandemije, čak 4000 kuna.

Medikamentozni prekid trudnoće (pobačaj uz pomoć tableta), koji bi u pravilu trebao biti znatno jeftiniji, a za čije uvođenje kod nas postoje zakonski i drugi uvjeti, i dalje je iznimno nedostupan, iako se vidi napredak.

Takav prekid trudnoće u 2020. godini trebalo bi biti moguće obaviti u devet zdravstvenih ustanova: KBC Zagreb, KBC Rijeka, OB Sisak, OB Pula, OB Dubrovnik, OB Karlovac i OB Zabok. Cijene medikamentoznog pobačaja variraju, a prosječna je 1500 kuna.

Aktivistice upozoravaju da takvi porazni rezultati ukazuju na dugogodišnji nemar države i javnozdravstvenih politika, koje su rezultirale zabrinjavajućom i sve većom ograničenošću prava na zaštitu zdravlja i reproduktivne autonomije žena.

'Kako će jedna žena tokom pandemije i nadolazeće ekonomske krize u kojoj je mnogima ugrožena egzistencija moći prekinuti neželjenu trudnoću? Što ona može napraviti ako joj je to pravo uskraćeno u njenom mjestu ili županiji' +pita Platforma za reproduktivnu pravdu.

Stoga zahtijevaju besplatan pobačaj pokriven sredstvima HZZO-a koji će biti dostupan svima, hitno ukidanje prava na tzv. priziv savjesti te dostupnost medikamentoznog pobačaja u svim ovlaštenim bolnicama.