Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić počeo je svoj politički život kao radikalni nacionalist, ali se zadnjih godina prikazuje kao umjereni, proeuropski orijentirani konzervativac
Vučić, čija moć znatno prelazi ovlasti koje ima, voli slati poruke kako bi bez njega zemlja propala.
To će pokušati dokazati večeras u Beogradu, na velikom skupu kojim će uzvratiti udarac oporbi koja protiv njega prosvjeduje svaki vikend od studenoga.
Vučićevi protivnici govore da je on danas isti kakav je i bio kada se devedesetih udružio sa Slobodanom Miloševićem kako bi osigurao opstanak njegova režima.
Vučić (49) u politici je svoj cijeli odrasli život. Pridružio je ekstremnoj Radikalnoj stranci 1993. i već dvije godine poslije bio njezin čovjek broj tri.
"Ubijte jednog Srbina, mi ćemo sto muslimana", grmio je s govornice srbijanskog parlamenta kada je NATO bombardirao snage bosanskih Srba nakon srebreničkog genocida.
Hrvatska mu još pamti govor iz Gline 1995. kada je tvrdio da to nikada neće biti Hrvatska nego Velika Srbija.
Kao Miloševićev ministar informiranja od 1998. do 2000., Vučić je brzopoteznim suđenjima i velikim kaznama sustavno zatvarao medije koji su kritizirali režim.
Otkako je napustio radikale 2008. i osnovao Srpsku naprednu stranku (SNS) promijenio je kaput i postao zagovornik približavanja Europskoj uniji iako mu otvorena ljubav prema Rusiji nije okopnila.
Sada tvrdi da je prvak proeuropskih reformi, neumorni mirotvorac u regiji i neumorni borac za demokraciju i protiv korupcije. Ali se govora mržnje i dalje ne libi pa tako oporbene čelnike naziva fašistima, bitangama i kriminalcima.
Deklarativna borba protiv korupcije mu također završava na oporbi.
A oporba mu teško može odgovoriti jer medijima, u kojima je Vučić svakodnevno hvaljen, ima vrlo ograničen pristup.
Otkako se postao predsjednik u svibnju 2017., Vučić se neprestano upliće i u ona područja koja su nisu njegova nego vladina ingerencija. To može jer ima potpunu kontrolu nad SNS-om, strankom koja dominira parlamentom od 2012. godine.