Jo-ho-ho, pirati su davno otplovili svoje, a skupa s njima i predodžba o rumu kao tekućini koja je i još nešto osim sastojka za kolače. Pa mislim, tko to više uopće pije?!

Indokaribljani, eto tko! Žitelji Trinidada i Tobaga indijskog podrijetla – potomci indijskih imigranata koje su Britanci nakon emancipacije afričkih robova doveli kao zamjensku radnu snagu – imaju svoju autohtonu glazbenu formu zvanu chutney, sve češće znanu kao 'chutney soca': spoj je to trinidadske soce s indijskom glazbom, i u zadnje vrijeme se tu ne pjeva... skoro pa ni o čem drugom osim o rumu.

Sve je počelo 1970. s 'Nana & Nani' Sundara Popoa, jednim od prvih velikih, formativnih chutney-hitova, u kojem su djeda i baka iz naslova predstavljeni kao teturajući alkoholičari. Legenda kaže da je za snimanje pjesme 'Sundar' dobio honorar u vidu od sto dolara i – boce ruma.

(Mala digresija: 'nani' je na jednom od istočnoindijskih jezika baka s majčine strane, no noviji naraštaji otočana su pomalo izgubili dodir sa svojim korijenima te se 'bakica' često pojavljuje u njihovim pjesmama ponajviše zato što je 'nani' u trinidadskom slengu jedan od izraza za vaginu!)

Chutney je u međuvremenu prolazio kroz različite faze, da bi tek u zadnjih nekoliko godina doživio poplavu pjesama koje glorificiraju opijanje rumom. Ako tko želi istraživati na svoju ruku, neka slobodno u tražilicu Youtubea upiše 'chutney rum'... No krenimo, za početak, od 'Barmana' Rikkija Jaija.

Riječ je o jednom od najvećih chutney-hitova iz posljednjih par godina, koji je ujedno i indikativan primjer razmjera karipske rumomanije - budući da tema pjesme (čovjeka izluđuje nezajažljiv seksualni apetit njegove žene) i nije baš nešto pretjerano kompatibilna sa slavljenjem alkohola, ali se svejedno u refrenu moralo naći mjesta za Guiness i Puncheon, popularnu sortu ruma sa 75 posto alkohola! U redu, ima ta poveznica da Rikki, kao, navraća do šanka kako bi se okuražio za težak zadatak pred njim, ali alkohol generalno i nije osobito efektivan alat za postizanje erektilne spreme, je li?

Uglavnom, bacite oko na spot:

Toliko puno toga što nikad nećete vidjeti ili čuti u zapadnjačkom popu! Na primjer:

- Rikkijev partner za šankom, jedan od onih likova kojima je vrhunac kula staviti na sebe usku kratku majicu i sunčane naočale; takvi su na Zapadu dobili pet minuta slave tek s 'Jersey Shoreom' – i to samo u mlađoj i osjetno fotogeničnijoj varijanti;

- A što tek reći za sve one likove iza Rikkija? Zapadnjački pop se preferira praviti kao da taj neugledno debeljuškast i proćelav proletarijat u tridesetima uopće ni ne postoji;

- Rikki se na ženinu glad za seksom ide požaliti... NJENIM STARCIMA!!! I onda mu njen stari kaže: 'A jebiga, prika, moraš i ti shvatiti, mlada je ona žena, ima svoje potrebe', i uvali mu – tablete za poboljšanje performansi u krevetu!!!

- Animirani 3D-logo kafića u kojem se snimao spot! Sasvim normalno za svijet chutneyja, gdje se često i na omotima CD-a mogu naći reklame za lokalne obrte, od automehaničarskih radnji do odvjetničkih ureda.

Cijeli spot općenito baca na poluopskurni no-budget turbofolk – s tom razlikom da nešto poput, recimo, 'Crnog mečeta' Denija Boneštaja na Youtubeu ima skoro četiri milijuna pregleda, dok i ponajveći hitovi chutneyja jedva doguraju do 200-300 tisuća gledanja. No iako se još nije dogodila značajnija ekspanzija chutneyja preko matičnih granica, unutar njih mu raste popularnost i izvan indijske zajednice.

Za to je uvelike zaslužan Big Rich a.k.a. D'Pungalunks, nemilosrdna hit-mašina od čovjeka čije su produkcije miks melodija iz najvećih hindi evergreena i najmilozvučnijih ritmova soce. Na Chutney Soca Monarchu, centralnoj godišnjoj hit-paradi što se održava unutar trinidadskog karnevala, i 2009. i 2010. sve tri prvonagrađene pjesme su imale njegov potpis; od petnaest pjesama u ovogodišnjem finalu, njegovih je bilo čak devet.

U pjesmama proizašlima iz D'Pungalunks Factoryja chutney je soci zvukom bliži nego ikad, pa i nije čudo da je sve miliji ljubiteljima soce. Paralelno s tim, među određenim slojevima indijske zajednice raste nezadovoljstvo time kako hitovi o rumu Afrotrinidađanima usađuju negativne stereotipe o Indotrinidađanima – posebno u kombinaciji sa stupcima crne kronike, gdje su pijani indo-trinidadski mlatitelji žena redoviti gosti.

Alkoholizam je u tim krajevima i inače znatno rašireniji među indijskom negoli afričkom zajednicom (47 posto naspram 33 posto posto, prema jednom istraživanju otprije dvije godine). A u susjednoj Gvajani, iz koje također potječe dio produkcije chutneyja, mnogobrojni ilegalni rum-shopovi generiraju niz društvenih problema, od benignijih (nelojalna konkurencija, krađa struje, buka do jutra...) pa do onih ponešto malignijih (paravani za prostituciju i kockanje).

Stoga se na chutney znaju obrušiti i trinidadski političari, poput dr. Surujrattana Rambachana iz vladajućeg UNC-a koji je izjavio sljedeće: 'Jako me vrijeđa kultura pjesama o rumu. Moramo to nekako zaustaviti. Toleriranje chutneyja nas čini arhitektima destrukcije i oskvrnuća sebe kao naroda.'

Sami glazbenici, pak, na takve kritike odgovaraju onako kako biste otprilike i očekivali da će odgovoriti: oni samo pjevaju ono što publika traži, alkohol je dio stvarnog života i licemjerno je to ignorirati, ljudi će piti i ovako i onako, nije da chutney potiče opijanje nego se chutney najviše sluša tamo gdje se pije pa se tome i prilagodio, i tako dalje sve u tom stilu.

P. S. Ja ovu muziku OBOŽAVAM. O-bo-ža-vam!

P. P. S. Ima čak i chutneyja koji nije o rumu, ali o tome možda nekom drugom prilikom.