Hrvati su na posljednjim izborima pokazali da ih ne zanima previše tko će predstavljati njihove interese u Europskom parlamentu i u kojem smjeru će se pomaknuti kursor društvenih kretanja. Možemo satima razglabati o uzrocima tako male izlaznosti i koliko bi ona bila veća da se europski izbori nisu održali neposredno nakon parlamentarnih, no jedno je jasno – na svijesti građana o važnosti sudjelovanja u demokratskim procesima još treba poraditi.

Za one koji pak ne mogu čekati na to hoće li netko pokrenuti promjene za koje smatraju da su potrebne, Europska unija prije desetak godina razvila je mehanizam koji im omogućava da uzmu stvar u svoje ruke.

'Puno ljudi u Hrvatskoj ne zna za Europsku građansku inicijativu – postoji jedno jedino istraživanje o tome, koje je ujedno diplomski rad, a pokazuje da je samo 33 posto ljudi čulo za nju', kaže nam Iva Gjurić Smrekar, jedna od nekoliko ambasadora EGI-ja u Hrvatskoj, onih koji pokušavaju popularizirati aktivno građanstvo.

Ove godine građanske inicijative doživjele su bum

Kao što imate predstavničku demokraciju, u kojoj svaki građanin izabere svog predstavnika u nekom tijelu kako bi zastupao njegove interese i potrebe, tako je EU prvi u svijetu stvorio mehanizam participativne demokracije prilagođen uniji zemalja, pomoću kojeg građani mogu sami definirati ono što misle da treba promijeniti, poboljšati ili raditi na drugačiji način te onda skupljanjem milijun potpisa od Komisije tražiti da predloži novi zakonodavni akt.

'To je nešto što nigdje ne postoji i sad počinje doživljavati pravi uzlet', ističe Gjurić Smrekar, a djeluje na toj funkciji od 2020. 'U deset godina registrirana su 62 zahtjeva, no ove godine svjedočimo svojevrsnom bumu – registrirano ih je već sedam, a tek smo načeli drugu polovicu godine', dodaje ona.

Kako pokrenuti inicijativu?

Prvi preduvjet je da u svojoj zemlji imate pravo glasa. Onda definirate neki problem na razini EU-a te u domeni rada Europske komisije. U sedam zemalja trebate pronaći po jednog građanina koji misli isto kao i vi (organizatori inicijative) da bi se problem mogao okarakterizirati kao europski, a ne nacionalni, objašnjava nam ambasadorica.

Nakon toga se trebate pozvati na pravnu stečevinu EU-a i predložiti neko novo rješenje ili reći zašto mislite da je vaše pravo oštećeno. U tim prvim koracima mogu vam pomoći ambasadori i udruge poput Lotine kutije, koja promiče aktivno građanstvo, europske vrijednosti, sport i cjeloživotno učenje, na čijem je čelu Gjurić Smrekar.

'Lotina kutija ne smije reklamirati neku inicijativu, ali smo tu da damo savjete ili da vas usmjerimo. Neke druge udruge u Europi čak nude inicijalnu pravnu pomoć i pomažu vam uobličiti zahtjev. Mi ćemo vas usmjeriti kome se dalje trebate obratiti. Ove godine ćemo na INmusic festivalu imati štand na kojem ćete moći o svemu tome dobiti informacije', dodaje.

Nakon što formulirate svoj problem, inicijativa se odobrava i registrira te onda počinjete skupljati potpise.

'Imate godinu dana da skupite milijun potpisa. Na prvu se čini da je to jako malo, ali je zapravo jako puno. U sedam zemalja trebate prijeći prag, ali ne mora peticija biti potpisana iz svake zemlje. Ako ih skupite, EP je onda dužan raspraviti o toj inicijativi i ponuditi rješenje', kaže ona, dodavši da pritom rješenje ne mora na kraju biti ono što očekujete, jer bilo je slučajeva i da EK utvrdi da postojeći pravni okvir već zadovoljava tražena prava.

Prag je za svaku zemlju različit, a ako je jedan od organizatora inicijative iz Hrvatske, u njoj je potrebno skupiti oko 8500 potpisa.

Organizatori dviju aktualnih inicijativa iz Hrvatske

Kako, kaže Gjurić Smrekar, malo je europskih inicijativa koje imaju nekog lokalnog partnera u Hrvatskoj. No od devet inicijativa za koje se trenutačno prikupljaju potpisi, dvije imaju lokalnog hrvatskog partnera – 'My voice, my choice' pokušava omogućiti svim građankama EU-a siguran i dostupan pobačaj, a druga je inicijativa za zabranu konverzijskih praksi (diskriminirajućih i represivnih) usmjerenih na LGBTQ+ zajednicu.

Inicijativa o abortusu zasad najvećom brzinom skuplja potrebne potpise – za dva mjeseca uspjeli su skupiti pola milijuna potpisa - te bi, kako stvari stoje, kaže Gjurić Smrekar, novi saziv EP-a o njoj trebao vrlo brzo raspravljati.

Većina tema koje se javljaju u europskim građanskim inicijativama su, kako kaže ova ambasadorica EGI-ja, mladenačke te su im često upravo mladi inicijatori.

'S jedne strane mladi često kažu da nisu dovoljno zastupljeni u EP-u, pa je ovo možda njihov način kanaliziranja ideja', dodaje ona.

Hrvatska može puno bolje

Na pitanje ima li u Hrvatskoj u posljednjih desetak godina pomaka po pitanju aktivnog građanstva, Gjurić Smrekar kaže da nismo najgori, ali i da možemo puno bolje.

'Super smo odradili dio s parlamentarnim izborima, a onda me izlaznost na europske izbore jako rastužila. Demokracija nije nešto što je samo po sebi tu. Moramo ljude odgajati za nju. Nismo još uvijek dovoljno otvoreno društvo. Društvo mora poticati građane da kažu kad im nešto ne odgovara', ističe ona.

Dodaje da demokraciju učimo na lokalnim, jednostavnim temama, poput toga da se usudimo otvoreno kazati da, primjerice, želimo semafor na nekom raskrižju ili bolju zaštitu ulaza u lokalnu školu.

'Dokle god ne potičete ljude da kažu, da formuliraju svoje probleme - a da pritom ne misle da su napravili nešto loše ako ih artikuliraju - to nije prava demokracija. A sve te procese treba učiti od malih nogu', naglašava ona, dodajući da nije zadovoljna ni funkcioniranjem demokratskih mehanizama na razini škola – vijeća učenika, roditelja i škola – koja bi, prema njezinu mišljenju, trebala biti puno aktivnija.

No nije ni sve tako crno. Tako je, primjerice, na natječaj EU-a 'Imagine EU', na koji su srednjoškolci iz cijelog EU-a bili pozvani snimiti kratka videa o tome kako vide budućnost Europe ili neki određeni problem, od ukupno pristiglih njih 400, njih čak 30 došlo je iz Hrvatske - svaki, kako kaže, s glavom i s repom.

Svi putovi vode u Zagreb, ali...

Općenito gledano, jedna od rak-rana hrvatskog društva je to što 'svi putovi vode u Zagreb', pa tako i mnoge akcije osvještavanja i edukacije ostaju rezervirane za urbane sredine poput hrvatske metropole. No Gjurić Smrekar kaže da se profesori iz manjih sredina jako trude oko svoje djece, pri čemu im pomažu blagodati digitalizacije.

'Zagreb nije Hrvatska. Svaki glas se treba čuti, pa je baš zbog toga i odlična stvar to što materijale za srednje škole u vezi s građanskom inicijativom i odgojem mogu preuzeti i profesori koji rade u manjim sredinama. Dosad smo imali divna iskustva u radu sa školama iz manjih sredina', zadovoljno će ona.

Pored Zagreba, kao pozitivan primjer otvorenog društva ističe Istru i Kvarner, gdje su, kako kaže, ljudi spremni probati nešto novo i na osnovi toga donijeti zaključak odgovara li im to ili ne.

Sportom do građanskog obrazovanja

Udruga Lotina kutija bavi se i građanskim obrazovanjem i sportom te ih kroz svoje aktivnosti nerijetko spaja.

'Imamo dobre rezultate s tim jer sport privuče mlade, a dijeli vrijednosti s demokracijom. Puno lakše do ljudi dolazite preko sporta. Ako imate neku sportsku aktivnost, ona dijeli vrijednosti poštivanja, rodne ravnopravnosti, inkluzivnosti – mi to spojimo i to funkcionira', dodaje Gjurić Smrekar.

Lotina kutija aktivna je i na području virtualne razmjene te pomaže uključiti ljude u Erasmusove programe.

'Kao društvo trebamo puno više koristiti programe razmjene koji nisu studentski, a koji uključuje mlade ljude i ljude koji rade s mladima. To je odlična prilika da vidite kako se stvari rade u drugim zemljama - naučite nešto novo, vratite se i ideja je da to onda prenesete u svoju zemlju. Meni se čini da se to premalo koristi', dodaje.

A prema njezinu mišljenju, i neke promjene u formalnom obrazovanju doprinijele bi participativnoj demokraciji i aktivnom građanstvu.

'Ne mislim da smo najbolji na svijetu u spremnosti na promjene. Čini mi se da bi uvođenje građanskog odgoja bitno otvorilo zajednicu onom neuobičajenom, drugačijem i slabijima. A sve to društvo čini dobrim', zaključno će Gjurić Smrekar.