Pentagon je ovih dana objavio da je 926. krilo pričuvnog ratnog zrakoplovstva pretvoreno u 706. agresorsku eskadrilu te će se ona usredotočiti na prijetnje koje predstavljaju lovci četvrte generacije. Ova transformacija, smatraju analitičari, odražava stalan porast potražnje za simuliranim protivnicima kao podršku obuci i aktivnostima testiranja i ocjenjivanja, posebno onih sposobnih za repliciranje novijih prijetnji u obliku aviona pete generacije, poput kineskih lovaca J-20.

Pretvorba iz rezerve u agresorsku eskadrilu obavljena je u USAF-ovoj bazi Nellis u Nevadi, otprije domu 64. i 65. agresorske eskadrile. Valja reći da američko ratno zrakoplovstvo ima još jednu takvu postrojbu, a radi se o 18. agresorskoj eskadrili, smještenoj u bazi Eielson na Aljasci, dok Marinski zbor ima jednu, a ratna mornarica čak četiri, kao i posebnu školu Top Gun, o kojoj je tportal već pisao, a koja koristi identične elemente obuke kao i zasebne agresorske eskadrile.

Agresorske ili protivničke eskadrile, kako se u američkoj mornarici i Marinskom zboru nazivaju te posebne postrojbe, obučene su da djeluju kao protivnička sila u vojnim vježbama. Pritom koriste neprijateljske taktike, tehnike i procedure da bi dale realističnu simulaciju zračne borbe. Budući da je gotovo nemoguće koristiti stvarne neprijateljske zrakoplove i opremu, koriste se zamjenski zrakoplovi za oponašanje potencijalnih protivnika.

Počelo nacističkim letećim cirkusom

Povijest agresorskih eskadrila seže u Drugi svjetski rat, kada su Nijemci od zarobljenih američkih lovaca P-51 i P-47 stvorili postrojbu poznatu kao Leteći cirkus Rosarius. Sličnu eskadrilu oformili su i Britanci, a oni su koristili zarobljene njemačke lovce Bf-109 i FW-190. No agresorske eskadrile kakve danas poznajemo sežu u doba Vijetnamskog rata, kada je američka ratna mornarica pokrenula već spomenuti Top Gun, koristeći svoj A-4 Skyhawk za simulaciju performansi sovjetskog MiG-a 17 jer se pokazao kao tvrd orah na nebu iznad jugoistoka Azije. Prednost ovakvog uvježbavanja ubrzo je prepoznalo i američko ratno zrakoplovstvo pa je osnovana prva USAF-ova agresorska eskadrila te je koristila lako dostupni T-38 Talon, a potom i F-5E/F Tiger II, koji su zbog pojedinih sličnih karakteristika sa šire rasprostranjenim sovjetskim avionima, poput lovca MiG-21, koristili i ostali rodovi vojske – ratna mornarica i Marinski zbor.

Mornarica je kasnije ove sada već oldtajmere zamijenila ranijim modelima F/A-18A i posebno izgrađenim F-16N, a USAF je preuzeo F-16A, no sredinom 2000-ih počeo je koristiti F-15 Eagle, ali oni su potrajali tek devet godina i zamijenjeni su aktualnim F-16C. Amerikanci su u svim rodovima vojske kao agresore koristili i izraelske lovce Kfir te su ih označili kao F-21. Širom svijeta nabavljali su i MiG-ove 17, 21 i 23, ali i helikoptere Mi-24, Mi-8, Mi-2 i dvokrilac An-2. Nakon ujedinjenja Njemačke u SAD je dopremljen i nekadašnji istočnonjemački MiG-29 te je poslužio za uvid u rusku tehnologiju.

I Kanađani su jedno vrijeme imali agresorske eskadrile te su koristili lake lovce CF-5, uz čitav niz transportera i avionskih sustava za rano obavještavanje i elektroničko ratovanje. Danas koriste usluge privatne tvrtke koja leti nekadašnjim Luftwaffeovim trenažnim lakim jurišnikom Alpha Jet. Ta eskadrila pruža obuku u otklanjanju zračnih prijetnji na malim visinama. Agresore imaju i Japanci, a već više od 30 godina za to im služi Mitsubishijev F-15J/DJ, dok Tajvanci koriste pouzdane F-5E/F Tiger II.

Privatnici trljaju ruke

Do sredine 90-ih Norvežani su kao agresore koristili svoje F-16, a iste avione, samo u inačici Block 52, nedavno je počeo koristiti i Egipat. Izrael ima svoju 115. eskadrilu, nazvanu Leteći zmaj, a koja leti na F-16C/D, dok su Britanci prije dva mjeseca rasformirali svoje agresore koje su činili HAWK T1. Njihovu ulogu preuzet će privatna tvrtka Draken te će pružati agresorske usluge svojim letjelicama Aero L-159 češke proizvodnje. Do 2001. Australci su imali agresore u obliku F/A-18, a Talijani su prije osam godina oformili namjensku eskadrilu koju čine mlazni trenažeri T-346A.

I nekadašnji Sovjetski Savez imao je dvije agresorske eskadrile, a osnovane su 1970. i djelovale su u sadašnjem Turkmenistanu kao 1521. središte za borbeno korištenje. Program je bio potaknut lošim performansama sovjetskih zrakoplova u Vijetnamu i na Bliskom istoku te ekvivalentnim američkim programima. U početku su za to koristili MiG-21 bis i MiG-23MLD, a kasnije MiG-ove 29, obojene tako da izgledaju kao F-15 Eagle. Rusija, koliko je poznato, nikada nije imala svoje agresorske eskadrile.

Ono što posebno brine Amerikance je činjenica da je Kina unazad nekoliko godina osnovala tri agresorske eskadrile u sklopu Središta za testiranje leta i obuku u Cangzhou. Središte je organizirano u tri zrakoplovne pukovnije koje koriste višenamjenske lovce J-10A/AS, lake lovce JL-9, lake lovce J-7E, presretače J-8 te višenamjenske Su-30MKK ruske proizvodnje.

Stoga se pretpostavlja da je američka 706. eskadrila oformljena upravo zbog sve većih kineskih prijetnji u indopacifičkoj regiji. To su u ranijim istupima potvrdili i zapovjednici otprije postojećih agresorskih eskadrila, otkrivši da se američka vojska već neko vrijeme priprema za sukobe višeg intenziteta. Koliko je američkim zrakoplovcima važna simulirana zračna borba, govori i podatak da je Pentagon nedavno produžio ugovor s već spomenutom privatnom tvrtkom Draken, a ona je nedavno obnovila svoju flotu F-16, uz već postojeće L39, Alpha Jet, Hawker Hunter, Saab Draken, BD-5J, IAI Kfir, A-4 Skyhawk i MiG-21, kojima upravljaju bivši vojni piloti s borbenim iskustvom.