Iako je Bosna i Hercegovina ratificirala Istanbulsku konvenciju još 2013. godine, istraživanje OSCE-a pokazalo je da je gotovo svaka druga žena u toj zemlji doživjela zlostavljanje, od čega čak 84 posto ostaje službeno neregistrirano. Samo od 2015. godine zbog rodnog nasilja život je izgubilo 56 žena.

Dok se čeka nova odluka o pritvoru Denisu Buntiću, ovaj put temeljem žalbe tužiteljstva Županije zapadnohercegovačke na odluku Općinskog suda u Ljubuškom, kojom je bivši reprezentativac pušten na slobodu, Inicijativa građanki i građana Mostara taj je potez suda nazvala sramotnim i ustvrdila da je time objelodanjeno da su nasilnici zaštićeni, a njihove žrtve mogu tek strahovati za svoj život.

Grupa stručnjaka Vijeća Europe za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (GREVIO) lani je izvijestila o nizu problema u provedbi Istanbulske konvencije u BiH, između ostalog i o potrebi za uspostavom kriznih centara za žrtve silovanja i/ili seksualnog nasilja koji će pružiti hitnu zdravstvenu skrb, traumatsko savjetovanje, forenzički pregled i psihološku pomoć. Zaključili su da odgovori mnogih stručnjaka, uključujući one iz centara za socijalni rad, policijskih službenika i sudaca, nisu utemeljeni na rodnom shvaćanju nasilja nad ženama i često sadrže ustaljene stereotipe te su izrazili zabrinutost time što suci u BiH takvo nasilje doživljavaju kao manju prijetnju društvu. Naime utvrđeno je da se u presudama uvelike koriste olakotne okolnosti, ekstenzivno se koriste sporazumi o priznanju krivnje, a izrečene kazne su vrlo niske, što u konačnici stvara osjećaj nekažnjivosti i kod počinitelja i kod žrtava.

Kazne za obiteljsko nasilje

Odvjetnica Amra Begić, bivša sutkinja Općinskog suda u Sarajevu, kaže za tportal da su za obiteljsko nasilje u BiH propisane novčane kazne ili kazna zatvora do tri godine, a ako je kaznenim djelom prouzročena smrt člana obitelji, ona iznosi od dvije do 15 godina zatvora.

'Zakonska rješenja iz našeg Kaznenog zakona nisu toliko loša, čak prate europsko zakonodavstvo. Međutim praksa sudova je da određuju u principu jako niske kazne. Da, često se uzimaju u obzir olakšavajuće okolnosti koje se ne bi trebale uzimati kao takve, a često se izriču uvjetne osude, više nego što bi to možda trebalo. Također, izražen je problem i to što se kazna zatvora do godinu dana može otkupiti, a počinitelji se često osuđuju baš na tolike zatvorske kazne, koje potom mogu zamijeniti novčanom kaznom. To kreira veliku pravnu nesigurnost', napominje odvjetnica.

Dan zatvora procijenjen je na 100 konvertibilnih maraka (51 euro), što znači da se godina dana u zatvoru može otkupiti za oko 18.400 eura. Većina osuđenika na zatvorske kazne do godinu dana, za velik broj kaznenih djela, može si to priuštiti, pa uopće ne pristupe izdržavanju kazne.

Nisu to jedini faktori koji utječu na praksu i percepciju obiteljskog nasilja u BiH. Što se događa u praksi? Prema zakonu o zaštiti žrtava nasilja u obitelji, nakon što žrtva prijavi nasilnika, policija poduzima mjere iz svoje nadležnosti i obično je uputi u nadležnu medicinsku ustanovu, gdje se izdaje medicinska dokumentacija. Na osnovi te dokumentacije, izjave i ostalih dokaza – s time da obično ne bude svjedoka, jer se nasilje događa unutar četiri zida - predmet se šalje prekršajnom odjelu nadležnog općinskog suda.

Kaotična sudska praksa

'U zakonu nije koncipirano da za takav vid slučajeva bude bilo kakvog postupka u vidu saslušanja i otvaranja ročišta, tako da sudac samo na osnovi dokaza koje policija pripremi u spisu, bez neposrednog saslušavanja stranaka i uzimanja izjava u sudskom postupku, eventualno određuje mjere prema nasilnoj osobi u vidu zabrane približavanja žrtvi nasilja na određenu udaljenost ili odbacuje zahtjev', tumači Begić.

'Kada je u pitanju prekršajni postupak, problematično je to što Zakon o prekršajima u Federaciji BiH, niti Zakon o zaštiti žrtava od nasilja u porodici FBiH (koji predstavlja lex specialis u odnosu na Zakon o prekršajima) ne predviđaju kao žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Kada takva žalba ode na viši, Kantonalni sud, ne može se uopće preispitati što se dogodilo. Sudovi često nisu skloni odrediti mjere prema nasilniku jer ne saslušaju žrtvu nasilnika, a samo temeljem 'papirologije' teško je izvoditi konačne zaključke', kaže odvjetnica Begić, ocjenjujući to kao 'jako velik nedostatak' i ukazujući da bi se situacija mogla bolje utvrđivati kad bi suci saslušavali žrtve nasilja.

Nadalje, nedostatak je i to što se na sudska rješenja, s obzirom na to na zahtjev potječe od nadležnih policijskih uprava, tj. ministarstva unutarnjih poslova, žrtva nasilja po zakonu ne može osobno žaliti jer to nije zakonom predviđeno. U praksi, često se dogodi da sudovi odbace zahtjeve policije, a nadležna policijska postaja ne uloži žalbu.

'Najveći nedostatak zakonskih rješenja u BiH je to što nije određeno da sud ima makar jedno ročište kad se takav zahtjev dostavi od nadležnog MUP-a po prijavi žrtve nasilja. Sudac bi tada mogao povezati ostale materijalne dokaze s uzetim iskazom žrtve i eventualno potencijalnog nasilnika, što se sada ne događa, pa su suci u nezahvalnoj poziciji. Ti predmeti jednostavno se rješavaju ad hoc, u brzini, pa se u mnogim slučajevima jednostavno dogode propusti', ukazuje bivša sutkinja.

Snimka neće proći kao dokaz

Policija istovremeno sa slanjem zahtjeva sucu za prekršaje, koji određuje hitne mjere, cijeli slučaj šalje nadležnom tužiteljstvu, koje vodi istragu. Ako ocijeni da se nasilje dogodilo, tužiteljstvo podiže optužnicu. Odvjetnica Begić ističe da sudovi u BiH ne prihvaćaju snimke poput one koju je podijelila supruga nasilnog rukometaša Buntića. U BiH se kao dokaz prihvaća jedino ono što odredi sudac u istražnom postupku po zahtjevu nadležnog tužitelja.

'Dakle to su posebne istražne radnje i samo ono što je odredio sud da se može pribaviti kao dokaz smatra se zakonitim dokazom. Ostali dokazi smatraju se nezakonitim i ne mogu se koristiti u sudskim postupcima. U praksi to znači da takve snimke mogu poslužiti kao nekakve indicije tužiteljstvu, u kojem smjeru da vodi eventualnu istragu, ali na takvim dokazima ne može se zasnivati bilo koja sudska odluka jer se smatra neovlaštenim snimanjem u svim postupcima, kako kaznenom, tako i parničnom', kaže odvjetnica.

U konačnici, Begić ističe da se broj prijava obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama u BiH dramatično povećava.

'Sve više žena ohrabreno je i prijavljuju počinitelje. Problem je to što u manjim mjestima nisu osigurane sigurne kuće. U Sarajevu ih ima, ali nema dovoljno mjesta u odnosu na potrebe, pa žrtve nasilja ne mogu biti sigurne da će biti primljene', upozorava odvjetnica, dodajući da bi BiH trebalo premrežiti sigurnim kućama prema broju stanovnika.