'Čujem puno pitanja, ljudi kažu da je smrtnost ljudi na respiratoru visoka, ali ti bi ljudi, da nisu intubirani i stavljeni na respirator, odmah umrli. Koliko god njih da umre, to im je najbolja šansa da prežive. Ljudi moraju biti svjesni da ne bi ni mogli preživjeti da nema respiratora', objasnio je liječnik.

Dodao je da na odjelu intenzivne njege nisu više pacijenti sa značajnim komorbiditetima. 'U ovoj je jedinici najmlađi pacijent mlađi od 50 godina, bez značajnijih problema. On je disao na 40 do 50 udisaja u minuti, a prosječna osoba diše 12 udisaja u minuti i onda možete vidjeti da su njegova pluća do te mjere oštećena da jedino hiperventiliranjem i uz toliki napor pokušava doći do zraka', rekao je Šribar.

Dodao je da respiratora ne nedostaje jer svaki krevet na intenzivnoj jedinici mora imati pripadajući respirator te da se zbog velikog priljeva pacijenata otvaraju dodatne jedinice intenzivne njege kako bi svi kojima je to potrebno bili priključeni na respirator.

Govorio je i o smrtnosti od Covida.

'U ovoj sam struci 10 godina i u tih 10 godina nije mi umrlo toliko ljudi kao u ova tri mjeseca. Nikad nismo imali toliku stopu smrtnosti i u startu je to bilo užasno frustrirajuće, ali onda sam čitao literaturu i shvatio da je to takva bolest', rekao je Šribar.

'Najveća prevara je da su to ljudi koji imaju značajne komorbiditete, da, ima i takvih ljudi, ali nekome smo možda uzeli tri godine života zbog neodgovornog ponašanja. Sad su sve mlađi i mlađi ljudi na intenzivnoj i posljedice će se tek vidjeti', rekao je Šribar.

Komentirajući mjere, Šribar je rekao da ne želi ulaziti ni u kakvo politikantstvo. 'S obzirom na to da su se odlučili za ekonomiju, onda ne bi bilo loše da iz tog priljeva novca u državnu kasicu dođe nešto i nama na plaće', rekao je, dodavši da su i liječnici u Sloveniji dobili neke stimulacije, u Hrvatskoj ništa.

'Pljesak na početku bio je dobar i motivirajući, ali to nije dovoljno', dodao je.

'Što se satnice tiče, ona je ista, ali kad sam došao u 8 sati, dosad nisam s nogu sišao, posla ima jako puno', rekao je Šribar te je komentirao i apele koje su njegovi kolege uputili nadležnim službama.

'Anesteziolozi nemaju vremena pisati dopise jer imaju previše posla. To je tako, oni koji najmanje rade, oni najviše pričaju', rekao je Šribar, dodavši da opreme i lijekova na njegovu odjelu nikad nije nedostajalo.