'Dosad je bilo normalno to da u nekom kratkoročnom ciklusu od deset godina, kad govorimo o Dunavu, imamo barem jednu godinu s vrlo visokim vodostajem i barem jednu s velikom sušom i niskim vodostajem te godine između toga. Međutim to se sada ipak mijenja prema godinama sa sve manje vode. Dvije posljednje bile su sušne, što ne znači da će takva biti i 2019. To ćemo tek vidjeti. No postoje globalne promjene koje onda utječu na lokalnu situaciju', upozorava za tportal biolog Tibor Mikuška, voditelj Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode.

<<< Nizak vodostaj Dunava oteževa promet >>>

On s obitelji živi u baranjskom Kopačevu, na rubu najveće europske močvare. Bunari su u tom mjestu - suhi. Njihov je na dubini od 12 metara, a vode u njemu nemaju još od kolovoza.

'Dio sela ima problem s bunarima pa će se sada morati kopati dublje ili nekako drugačije to riješiti. Problem je to što su prije godinu i pol Hrvatske vode iskopale dodatni kanal koji prije nije postojao, a kao i svaki drugi, on povlači vodu i isušuje područje, što mu je i svrha', pokušava na primjeru mjesta u kojemu živi objasniti što se sve događa s Dunavom ovaj biolog.

Tijekom visokih vodostaja Dunava rezervoari podzemnih voda se pune, a za niskih opadaju. Obično se to poklopi sa sušom.

'Nadam se da će voda doći jer suša traje tri mjeseca. Kiše padaju sada u Alpama, dolazi vodeni val Dravom, pa ćemo vidjeti koliko će toga ići Dunavom. U Bavarskoj trenutno pada snijeg, a on će se brzo otopiti i čim prestane ovaj prodor polarnog zraka, onda ćemo opet dobiti neku vodu u Dunav', kalkulira.

A Kopačani koji se mahom bave povrtlarstvom upravo za sušnih mjeseci crpe dodatne količine vode, čime raste i potrošnja podzemnih voda, kako bi zalijevali plastenike.

'Klima se definitivno mijenja, a što se tiče Dunava, postoji jedan fenomen. Količina vode ovisi o padalinama, snijegu i općem hidrološkom stanju. Ono što je primjetno u posljednje dvije godine to je da je Dunav nizak - bilo je malo padalina, a zime su sve toplije i s manje snijega. Dugoročno se uz to događa još jedan proces - sve više se tope ledenjaci', upozorava Mikuška, napominjući kako uzvodno postoje i hidrocentrale koje zadržavaju potrebnu količinu vode za sebe, a otpuštaju višak, pa svi nizvodno ostaju kratkih rukava.

Posljednje dvije godine tako u Kopačkom ritu, napominje, nisu imali dovoljno dobru poplavu.

'Bilo je nekih mini poplava, kad je Dunav narastao, ali nije bilo prave poplave koja bi napunila rezervoare podzemnih voda. Kada nema poplava, a riječ je o Podunavlju, reflektira se to na dvije stvari. Vodeni organizmi nestaju, njihova populacija opada jer, primjerice, nema dobrog mrijesta ribe, što se onda nastavlja dalje u krug', tumači biolog, dodajući kako je u Podunavlju dugoročno prisutan i proces sukcesije jer poplave koje 'dolaze do nas više nisu dugotrajne i velike' pa to područje počinju okupirati biljke koje su, reći će kolokvijalno, manje otporne na poplavu.

'Dolazi onda do zarastanja područja i stvaranja sve većih površina šuma. Nije loše imati šumu, ali je pitanje što želiš imati. Ako bi se trend nastavio, a nastavit će se, bit će sve manje i manje vode u sustavu. Šuma će sve više preuzimati područje i to će dovesti do toga da ćemo imati samo nju, a izgubit će se svi tršćaci, depresije. Bit će manje močvarnih područja. Uvijek nešto dobivaš kad nešto gubiš', kaže.

Igra vode, dodaje, odnosno stalno opadanje i spuštanje razine Dunava, važna je za sam Kopački rit i njegovu biološku raznolikost te život velikog broja biljaka i životinja.

'Kada uvjeti postanu stabilni, onda dobiješ, recimo, šumu, ali si izgubio cijeli niz biološke raznolikosti koja je vezana uz druga staništa, kao što su močvare, bare, otvorene vodene površine, te generalno dobivaš opadanje biološke raznolikosti', ističe Mikuška.

Čovjek je, dodaje, uzrok klimatskih promjena.

'Osobno ne vjerujem da će se smanjiti njegov utjecaj na klimu jer još ne postoji ta razina svijesti na globalnoj razini da se to treba spriječiti. Trenutno smo previše pohlepni, trošimo resurse kao ludi i nije nas briga za drugu ili treću generaciju poslije nas jer živimo dovoljno kratko. I onda to ide tako. Zahvatit će nas klimatske katastrofe, što će dovesti vjerojatno do opadanja ljudske populacije na planetu i onda će se to stabilizirati. Neće nas više biti sedam ili devet milijardi, nego ćemo pasti na razinu na kojoj će ljudski utjecaj biti manji nego sada pa će se sve vratiti u ravnotežu, drugačiju od one sada', zaključuje biolog Tibor Mikuška.