Iako je to očigledno možda tek na primjeru Makarske, činjenica je da velika većina hrvatskih gradova i općina nema mogućnost primjereno riješiti problem zbrinjavanja komunalnog otpada koji će se moći bez prethodne obrade odlagati samo do kraja 2017. Umjesto da se prizna ta realnost i utvrdi optimalno rješenje za situacije s kakvom se danas suočava Makarska, a sutra vjerojatno i drugi, događaju se apsurdne situacije kao što su u srijedu upozorili saborski zastupnici Natalija Martinčević, Branko Vukšić i Boro Grubišić (HDSSB)
'Potpuno je jasno da gradovi i općine nemaju dovoljni kapacitet da sami rješavaju problematiku smeća. Nužni su stoga prijedlozi zakonskih okvira kojima će država odgovornost za rješenje preuzeti na sebe, kao i egzaktan plan gospodarenja otpadom s konkretnim rješenjima, odgovornim osobama i rokovima za realizaciju', ustvrdila je Martinčević te izdvojila slučaj Makarske i Varaždina.
S obzirom na to da nema vlastito odlagalište, a stanovnici obližnjih deponija ga ne žele unatoč svim apelima, Makarska je prisiljena svoj komunalni otpad odvoziti do Varaždina koji je udaljen 550 kilometara. No ne na odlagalište otpada, jer ga nema ni Varaždin, nego u jedinu hrvatsku tvornicu za mehaničko-biološku obradu otpada.
Kako otpad ne bi ostao na ulicama Makarske, koja sve teže podmiruje troškove zbog prijevoza, ministar zaštite okoliša Mihael Zmajlović gotovo iz dana u dan poziva na solidarnost s Makaranima vlasnike i žitelje dalmatinskih odlagališta. Ustraju li ipak na tome da makarsko smeće neće prihvatiti ni pod koju cijenu, ministar najavljuje prisilne mjere jer, kako veli, nitko ne može ugroziti zdravlje građana i turističku sezonu.
Međutim, teško da će se Zmajlović prisilnim mjerama uspjeti hitno i primjereno riješiti problem makarskog komunalnog otpada. One, kako je ukazala zastupnica Martinčević, nisu zasada iznjedrile nikakvo rješenje za 120.000 tona varaždinskog otpada odloženog u Brezju, iako je još 2007. godine inspekcija za zaštitu okoliša donijela rješenje za prisilno uklanjanje baliranog otpada kojeg se lani iznenada sjetio Zmajlović.
Ministar je još 27. studenog prošle godine preuzeo problem 'varaždinskog smeća' i obećao problem riješiti u roku od šest mjeseci, podsjetila je Martinčević naglašavajući da je više od godinu dana trajao postupak dodjeljivanja koncesije za zbrinjavanje otpada koji je provodio Grad Varaždin, a koji je iznenada poništilo Ministarstvo te odlučilo raspisati međunarodni natječaj za zbrinjavanje bala.
Laburist Branko Vukšić ustvrdio je da postoji veliko zanimanje stranih poduzeća za varaždinski otpad, odnosno bale. Ako je to točno, moguće je da će se na kraju odvoziti nekamo u inozemstvo, dok će u varaždinsko MBO postrojenje, koje je udaljeno svega petstotinjak metara od bala, možda i dalje svakodnevno dovoziti otpad iz Makarske ili nekog drugog mjesta u krugu od 550 kilometara!?
No to ne moraju biti jedini apsurdi i kontradikcije kada je u pitanju zbrinjavanje otpada u nas. Naime, ne treba isključiti da će se nekom odlagalištu naložiti da prihvati otpad iz Makarske, iako je povodom prisilnog rješavanja varaždinskog otpada Zmajlović rekao da želi trajno rješenje, a ne samo premještanje s jedne na drugu lokaciju. Međutim, ako je uistinu tako, nije jasno zašto se sada forsira odlaganje makarskog otpada, i to unatoč prosvjedima onih koji žive uz odlagališta?
Zar je moguće da se u varaždinskom slučaju zalaže za trajno rješenje otpada, a u makarskom je prihvatljivije - zakopavanje? Nisu li onda uistinu u pravu oni koji tvrde da nemamo (konzistentnu) politiku za hitno rješavanje pitanja komunalnog otpada, a koja je itekako nužna jer će se otpad morati prestati odlagati na odlagališta za nešto više od dvije godine?
