U ožujku ove godine Liga je glasala za zabranu zone letenja iznad Libije. Bio je to potez koji je izravno doveo do rezolucije UN-a i naknadne intervencije NATO-a. Bez Arapske lige to ne bi bilo moguće.

Sada, u jednako dramatičnoj situaciji, Liga je odlučila suspendirati Siriju kao odgovor na nastavak nasilja u zemlji, što znači da je jedan od standardnih nositelja arapskog nacionalizma, Sirijska Arapska Republika, isključena iz te organizacije.

Arapska liga također je pozvala veleposlanike arapskih zemalja da napuste Damask, a istovremeno je pozvala predstavnike svih struja u sirijskoj oporbi da se u naredna dva dana sastanu u Kairu da bi izradili plan za prijelazno razdoblje u zemlji. Sirijsko nacionalno vijeće (SNV), osnovano krajem kolovoza u Istanbulu sa 140 članova, pristalo je na razgovore u sjedištu Arapske lige.

Sve to naprijed gura ne tradicionalni arapski vođa, Egipat, već maleni Katar, čiji je premijer i predsjednik ministarskog odbora koji se bavi Sirijom.

Tvrdolinijaški stavovi prema Siriji koji dolaze iz katarske prijestolnice Dohe gotovo su isti onima susjedne Saudijske Arabije.

Diplomatska karta Bliskog istoka mijenja se gotovo jednako brzo kao što su padale vlade i režimi.

Sirija je, naravno, odmah odgovorila da je Liga samo sredstvo SAD-a.

Ta je izjava prilično ironična, s obzirom na činjenicu da je ta organizacija tradicionalno neprijateljski raspoložena prema najvećem američkom savezniku u regiji, Izraelu.

Štoviše, stvari u regiji su sada još kompliciranije nego što su bile, a Katar to nastoji iskoristi što je više moguće.

Druge države su itekako svjesne toga da bi i njihov opstanak uskoro mogao biti u igri.

Čak i Saudijska Arabija, u kojoj nije bilo demonstracija kao drugdje, zabrinuta je zbog opasnosti od ustanaka koji se šire oko nje. A to je tek početak promjena, piše BBC.

Ako Bašar Assad izgubi predsjedništvo nad Sirijom, u što vjeruju i svi njegovi arapski susjedi, Iran će izgubiti svoj glavni oslonac u arapskom svijetu.

Ostale arapske zemlje tek će odlučiti žele li pružiti podršku Hezbollahu i Hamasu.

Nove vlade koje su se pojavile u Tunisu, Libiji i Egiptu tek počinju mijenjati jednadžbu u ligi.

Ukoliko uspostave demokratski legitimitet i, ako revolucije poluče uspjeh i u ostalim zemljama regije, dinamika lige će se promijeniti još više.

Godinama su kritičari lige govorili da se liga ne može dogovoriti jer su stavovi unutar nje podijeljeni. Teoretski, očekuje se da će to sada biti izraženo možda i više nego prije jer se nalaze na križanju između demokracije i arapske autokracije.

Ipak, znakovito je da je u posljednjih nekoliko mjeseci učinila dva najodlučnija poteza u 66 godina svoga postojanja kada je kao svoje ciljeve definirala 'služenje zajedničkoj dobrobiti svih arapskih zemalja, osiguranje boljih uvjeta za sve arapske zemlje, garancija budućnosti svih arapskih zemalja i ispunjavanja želja i očekivanja svih arapskih zemalja'.