U nekoliko desetljeća iz okruga se u svijet odselilo 30.000 ljudi, većinom u Ameriku, a ostalo svega 12.000. Još i danas u tom mjestu na granici s Mađarskom kaže se da je glavni grad okruga Chicago ili New York, jer se ondje smjestio veći broj ljudi nego što ih trenutno živi u okrugu. Otišli su u potrazi za poslom, zaradom, jer je blizina željezna zavjese od kraja Drugog svjetskog rata blokirala interakciju s okruženjem, a to znači drastično smanjila moguće tržište.

Na istočnom kraju zemlje, Guessing nije bio osobiti razvojni prioritet Beču, pa je infrastruktura bila zastarjela i loša, administracija bez kadrova, poljoprivreda rascjepkana i neplanska, kao i industrija. A i činilo se kao da će Guessing vječno gledati u bodljikavu žicu, jer Gorbačov još nije javno izvukao ni jedan kamenčić iz još uvijek čvrstog Berlinskog zida.

Međutim, onda su početkom 90-ih lokalne vlasti odlučile da okrug mora postati energetski nezavisan o energentima izvana i da na ovom dugoročnom planu mora graditi lokalni ekonomski razvoj. Izračunali su koliko kućanstva, javne ustanove i poslovni sektor troše na energiju, uključujući i lokalni promet. U današnjoj valuti bilo je to 6,2 milijuna eura. Samo desetinu te vrijednosti dobivali su od lokalnih resursa.

Lokalni energent - biomasa

'Uvozili smo naftu, plin, gorivo i struju, a izvozili novac', prisjeća se Joakim Tajmel, doktor biologije s vrlo dobrim znanjem energetike, koji je skupinu hrvatskih energetskih gostiju prošlog tjedna proveo kroz novu stvarnost Gueesinga.

Mnogo toga promijenilo se do danas. Guessing godišnje posjećuje 15.000 ljudi samo radi proučavanja modela lokalne energetske nezavisnosti, 'Guessing modela', koji se temelji na pametnom iskorištavanju lokalnih energenata umjesto nemaštovitog uvoza. U ovom dijelu južnog Burgenlanda to je biomasa. Iz nje dobivaju energiju u vrijednosti 13 milijuna eura, što je dvostruko više nego što su uvozili prije novog koncepta. Pokrivaju 85 posto vlastitih potreba za grijanjem, 200 posto za električnom strujom i 15 posto potreba za bioplinom. Paralelno, smanjili su emisije CO2 s 37.000 tona 1996. na 27.000 tona 2009. godine. A to je samo dio ostvarenja plana koji predviđa 100-postotnu neovisnost, čak i o gorivu za cestovna vozila.

Biomasa dolazi s nizina prekrivenih pomno obrađenim oranicama i travnjacima i s brdovitih šuma hrasta i bukve prošaranih krošnjama crnogorice. Krajolik podsjeća na virovitičku, orahovačku ili slatinsku okolicu ili predjele Bilogore oko Bjelovara. Polovicu površine okruga prekrivaju šume, a drugu polovicu poljoprivreda i ljudska naselja kojima su potrebni grijanje i hlađenje, elektrika, gorivo.

Gorivo za automobile

'Sve to dobivamo u ovom postrojenju', pokazuje nam Joakim jednu toplanu-elektranu-bioplinaru-rafineriju, koja svakog sata 2.360 kilograma biomase pretvara prvo u bioplin, pa u električnu energiju, uz toplinsku energiju kao nusproizvod za kućanstva i i gorivo za vozila. Učinkovitost iskorištenja energije u ovom pogonu je 85 posto. U okruženju je i mala točionica biogoriva 'care fuel', koja najavljuje ono što Guessing planira do 2020. godine, a to je proizvodnja vlastitog goriva za vlastite automobile.

U postrojenju radi 12 radnika, inženjeri i tehničari, koji nisu svakoga dana na istom radnom mjestu. Po potrebi odlaze u druge energetske pogone u i oko Guessinga. Naprimjer, u obližnje selo Uebersdorf, gdje su mještani jednu veliku štalu pretvorili u energanu za dobivanje električne i toplinske energije.

Dr. Tajmel uzima ključ na vratima energane, otključa i u nju uvodi 50 gostiju iz Hrvatske. Iako nije mještanin Uebersdorfa, a unutra sada nema nikakvog čuvara, Joakim nam pokazuje kotlovnicu, skladište, kancelariju s kompjutorom i evidencijom korisnika grijanja. Najveći potrošač je restoran smješten preko puta ceste, koji treba 15 posto kapaciteta ove energane čiji je veliki krov popločan solarnim panelima radi dobivanja struje.

Posebno radi ovog projekta mještani Uebersdorga udružili su se u zadrugu i zajednički uložili novac za kupnju i instalaciju uređaja. Budući da svi seljaci uzgajaju koji komad šume, svi redovno dostavljaju drvo u toplanu. Kupili su stroj za mljevenje drveta u sječku, koji obilazi selo i u skladište dovozi gotov usitnjeni materijal. Mogli su nabaviti i kućne peći, kvalitetne, kakve danas temeljito iskorištavaju biomasu, ali Joakim kaže da im je ovako komfornije. Dostave drvo, a dobiju grijanje. Manje brige i prašine. Veće postrojenje, proučili su, učinkovitije je od mnogo malih.

Povjerenje, suradnja i uvažavanje zajedničkih potreba

U nedalekom Stremu smješteno je postrojenje za proizvodnju bioplina iz biootpada za dobivanje električne energije. Napaja se 1.200 domaćinstava, a višak prodaju u mrežu po povlaštenoj cijeni. Seljani su se udružili u zadrugu, uz svoja sredstva tražili i dobili potporu Europske unije i države da bi zaokružili investiciju od 2,4 milijuna eura. Od 2006. godine do sada već se financijski isplatila. Nusproizvod je kvalitetan kompost koji besplatno dobivaju oni seljaci koji su te godine isporučivali biomasu sa svojih polja.

Otkako je krenuo ovaj program energetskog razvoja kraja, u okrugu Guessing otvoreno je 1.100 novih radnih mjesta i 50 novih poduzeća. Način na koji ovi ljudi razmišljaju, najbolje pokazuje osnivanje Europskog centra za obnovljivu energiju, čija je zgrada smještena u industrijskoj zoni, okružena pogonima i uredima svih tih poduzeća. Centar se bavi istraživanjima i testiranjima novih tehnologija, obrazovanjem i promocijom energetskog znanja, prototipovima raznih uređaja i pogona. Osnovale su ga okolne općine, Guessing i tvrtke kojima je u interesu da zajednica ekonomski napreduje. Općine su solidarno odlučile da sjedište centra treba biti u Guessingu, jer tako zajednički imaju koristi, umjesto da svatko pokušava pokrenuti neki 'europski centar' u svom selu.

Zahvaljujući takvom suradničkom, umjesto konkurentskom, načinu razmišljanja i rada, ovaj lokalno-energetski pokret proširen je na cijelu Burgenland, u projektu takozvane Oekoenergiland, u kojem već sudjeluje 18 općina. Znanja iz Guessinga prenose se u druge austrijske općine, jer se ovdje model pokazao uspješnim. Istina je da su posjetiteljima dojmljivi suvremeni uređaji i tehnologija, ali još je više istina da sve to taj grad ne bi mogao postići da nije bilo međusobnog povjerenja među građanima, suradnje i uvažavanja zajedničkih potreba umjesto isticanja pojedinačnih interesa i beznadnog iščekivanja 'stranih ulaganja'. Presudan je bio logičan uvid da je lokalni resurs biomasa, a da je lokalno uvijek bolje.