Nakon što smo im predali izgrađeni tunel Učka, odmah su udvostručili cijenu tunelarine, piše Slobodna Dalmacija. Od Karlovca do Rijeke godinama smo plaćali cestarinu kao na punom profilu, a vozili se poluautocestom, odnosno cestom smrti, koja je bila jedna od najpogibeljnijih dionica na europskim cestama.

Od Zagreba do Macelja cestarina je po kilometru uvjerljivo najviša u Hrvatskoj, zbog čega je svakim danom sve više svijeća i vijenaca uz staru Zagorsku cestu. Njome se putuje masovno, protivno prometnoj logici i uz brojna pogibeljna pretjecanja, jer je autocesta preskupa.

Koncesionar diktira cijene koje njemu odgovaraju, a nije ga briga ni za poginule ni za naše prometne i gospodarske interese. Zbog autocesta masno smo se i dugoročno zadužili, no one već jesu naša zlatna koka, od koje ćemo ne samo uredno vraćati kredite podignute za njihovu izgradnju, nego i osigurati novac za druge važne projekte.

Ako su već izgrađene autoceste većini građana i mnogim tvrtkama preskupe, pa premalo koristimo njihov prometni potencijal te zbog toga imamo jednu od najpogibeljnijih cestovnih mreža u Europi (15 poginulih na 100 tisuća stanovnika), kako će tek biti kad budu u rukama stranaca, koji će tražiti profit po svaku cijenu?

Primjer bi nam mogli, ističe Slobodna, biti Slovenci, koji ljubomorno čuvaju autoceste. Tako su cestarinu vinjetama mogli odrediti iznimno nepovoljno za strane, a iznimno povoljno za vlastite građane.

Tko bi pametan u koncesiju dao autoceste, koje već sada same sebe mogu financirati, uz neslućene mogućnosti povećanja zarade, bez velikih dodatnih ulaganja, kad se jugoistok Europe potpuno poveže, a kriza prođe? Sve možemo podrediti vlastitim interesima, usmjeravati prometne tokove, davati poticaje na cestarinu i povećavati sigurnost na regionalnim cestama.

Konkretno, radna skupina koja se bavi mogućnošću davanja nekih autocesta u koncesiju, koju čine predstavnici Ministarstva prometa i Hrvatskih autocesta (HAC) te ekonomisti, razmatra mogućnost da se na upravljanje drugim koncesionarima ponude cijeli cestovni potezi, a ne samo neke dionice. Sve češće se u tom kontekstu spominju autoceste Bregana-Lipovac (A3) i Zagreb-Macelj (A2), kojom već upravlja strana tvrtka.

'Izgubimo li A3, nećemo moći isplaćivati plaću za 2600 zaposlenih u HAC-u, što znači da bi u pitanje došla radna mjesta. Pitanje je i kako bismo bez prihoda od A3 otplaćivali kredite kojima financiramo gradnju novih kilometara', otkrili su u HAC-u za Večernji list.

Procjenjuje se da bi država na toj koncesiji zaradila milijardu eura, a koncesionar bi u iduće 33 godine, koliko bi ona navodno trajala, u džep stavio pet puta veći iznos. Ivica Pančić, SDP-ov saborski zastupnik, još od jeseni upozorava da Vlada kani A3 dati u koncesiju.

Tvrdi da se prema modelu koji je HAC izradio još prije nekoliko godina, kada je predsjednik uprave bio Mario Crnjak, namjerava sve autoceste dati u koncesiju, i one već sagrađene i one koje će se tek graditi, a HAC bi se ugasio, tj. postao agencija koja bi se bavila projektiranjem autocesta.

'Nije problem u tome da koncesionar gradi sam autocestu i na njoj zarađuje, ali je problem što se sagrađene dionice kane dati u tuđe ruke kako bi se netko na njima bogatio', ocijenio je za Večernjak Pančić.