Europska unija razmatra uspostavu 'regionalnih platformi za iskrcavanje' migranata koji su spašeni na moru, ali to nikako neće biti 'Guantanamo za migrante', izjavio je u četvrtak povjerenik za unutarnje poslove Dimitris Avramopoulos
"Regionalne plaftforme za iskrcavanje", koje se spominju u nacrtu zaključaka za summit čelnika EU-a kraljem sljedećeg tjedna, trebale bi osigurati hitno procesuiranje zahtjeva za azil kako bi se jasno razlučilo ekonomske migrante od onih koji imaju prava na međunarodnu zaštitu te bi poslužile i kao sredstvo za odvraćanje ljudi da se ne upućuju na opasno putovanje.
"To treba biti dogovor s mediteranskim zemljama kako bi se osiguralo da ti ljudi dobiju zaštitu koja im je potrebna i da ih se tretira s dostojanstvom koje zaslužuju. Ti centri moraju poštovati europske vrijednosti. Ja ne želim Guantanamo za migrante, to nije ono o čemu raspravljamo niti ono što predlažemo", rekao je Avrampoulos.
Ideja o regionalnim platformama za iskrcavanje pojavila se nakon što su Malta i Italija odbile primiti francuski humanitarni brod Aquarius s migrantima spašenim ispred libijske obale. Kao mogući domaćini tih centara neslužbeno se spominju Tunis i Libija, ali i Albanija koja bi to navodno prihvatila u zamjenu za početak pregovora o članstvu EU-u. Planovi za uspostavu centara za procesuiranje migrantskih zahtjeva samo su dio problema koji će se naći na dnevnom redu summita EU-a u sljedeći četvrtak i petak.
Puno veći problem, za koji se još ni ne nazire rješenje je pitanje izbjegličkih kvota, što je preduvjet za reformu zajedničkog sustava azila. Bilo je planirano da se dogovor o tome postigne do predstojećeg summita, a sada Avromopoulos najavljuje odgodu do kraja ove godine.
Po postojećim pravilima, država članica u koju izbjeglica uđe dužna je rješavati njegov zahtjev, što se prije tri godine u jeku velikog migrantskog vala pokazalo potpuno neučinkovito. Veliki problem je tzv. sekundarno kretanje migranata, kada se oni nakon ulaska u EU nakon nekog vremena upućuju prema željenoj destinaciji, najčešće Njemačkoj i Švedskoj. Taj je problem doveo u velike neprilike njemačku kancelarku Angelu Merkel, kojoj prijeti pad vlade nakon što su vlasti u Bavarskoj, gdje je na vlasti CSU-u, sestrinska stranka CDU-a, zaprijetile da će jednostrano početi vraćati izbjeglice s njemačkih granica u zemlje u koje su prvo ušli. Merkel je od CSU-a dobila rok do summita da pokuša naći rješenja za to pitanje ne europskoj razini. To je i jedan od glavnih razloga što je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker za nedjelju sazvao mini-summit o migracijama i azilu, na kojem bi trebalo sudjelovati desetak zemalja EU-a, od kojih je nekoliko otvorilo mogućnost da se ne odazove pozivu. Juncker time želi pomoći kancelarki Merkel jer bi eventualni pad njemačke vlade zakočio puno procesa u Europskoj uniji.
U prvom nacrtu zajedničke izjave s mini-summita koji je pripremila Komisija, kaže se da pitanje migracija zahtijeva tijesnu suradnju institucija EU-a i zemalja članica te da jednostrane i nekoordinirane mjere nisu samo manje učinkovite, nego bi mogle ugroziti proces europskih integracija i dovesti u opasnost postignuća schengenskog prostora.
Prema izviješćima talijanskih medija nedjeljni sastanak mogao bi završiti bez ikakve zajedničke izjave nakon što je to kao uvjet svoga sudjelovanja postavila Italija, a Njemačka prihvatila.
U pripremljenom nacrtu izjave navodi se: "Odlučni smo postići napredak u daljnjem smanjenju broja ilegalnih dolazaka u Europsku uniju, posebice jačanjem zaštite na vanjskim granicama, zajedničkim i isklađenim postupucima azila te kroz pojačanu suradnju s tranzitnim kao i sa zemljama iz kojih dolaze migranti. Istodobno, vidimo da postoji snažna potreba da se smanje sekundarna kretanja, između ostaloga, sprječavanjem nezakonitog prelaska unutarnjih granica između zemalja članica te na način da se osigura brza readmisija".
Kako bi se spriječila sekundarna kretanja unutar EU-a, predviđa se uspostava fleksibilnih zajedničkih mehanizama za readmisiju u blizini unutarnjih granica, zatim strože kontrole na autobusnim i željezničkim postajama i zračnim lukama na linijima koje povezuju države članice. Predviđa se i uvođenje zakonske obveze za migrante da moraju ostati u zemlji ili u dijelu zemlje u kojoj čekaju na rješavanje svoga zahtjeva za azilom. U nacrtu toga teksta također se kaže da će se osigurati "odlučna zaštita vanjskih granica", da će se postupno povećavati broj pripadnika Europske granične i obalne straže koja bi do 2020. trebala imati do 10 tisuća pripadnika.