Bivši zapovjednik krim-odjela Vojne policije u Šibeniku Mario Barišić i predsjednik Dalmatinskog komiteta za ljudska prava Tonči Majić kažu da su ogorčeni neistinama objavljenima u priopćenju DORH-a.

Podsjetimo, tportal.hr objavio je dokument od 10. lipnja 1992. koji je potpisao Barišić, a koji sedmoricu civila zatočenih u vojnom zatvoru Kuline oslobađa od bilo kakve odgovornosti za suradnju s JNA i posjedovanje oružja. No unatoč tome što je Barišić posebnim izvješćem obavijestio nadređene, dvojica od sedmorice nakon torture u Kulinama prebačena su u Loru gdje su također prošla krvavu kalvariju.

Današnji glavni državni odvjetnik, a tadašnji zamjenik vojnog tužitelja u Splitu Mladen Bajić u demantiju je, između ostalog, ustvrdio da sporni dokument nikad nije vidio i da Kuline nisu bile u njegovoj nadležnosti.

Mladen Bajić se pita tko je sastavio dokument, a dobro zna da sam to napravio ja onoga dana kada je naveden datum na njemu. Neistina je da je dokument dostavljen anonimno. Prvi put je proslijeđen 1992, a 1999. osobno sam ga dao tadašnjem zamjeniku ŽDO-a u Šibeniku Željku Žganjeru', tvrdi Barišić.

I dok u DORH-u dovode u pitanje vjerodostojnost dokumenta, jer 'pažljivim pogledom na sporni dokument vidljivo da ne sadrži osnovne elemente službenog dokumenta, pa tako ni oznaku broja službene evidencije Vojne policije ni pečat Vojne policije', Barišić tvrdi kako to nema veze s mozgom, jer u to vrijeme 72. bojna Vojne policije, odnosno njezina ispostava u Šibeniku nije ni imala pečat.

'Dobro je da smo tada imali i gaće! Pečati nisu postojali, a urudžbeni brojeve imalo je samo zapovjedništvo u Splitu. Jedini pečat tko je tada imao bilo je zapovjedništvo 113. šibenske brigade', tvrdi Barišić

Njegove riječi podupire i Majić koji kaže da su u procesu za Loru 1 uvršteni brojni dokumenti koji nisu imali pečat ni urudžbeni broj, a uzeti su kao valjani dokumenti.

Mladen Bajić trebao bi to znati, jer je koristio iste takve dokumente, pa i s Barišićevim potpisom u procesu Lora u dokazne svrhe', ističe Majić.

Zanimljivo je, kaže Majić, da DORH u svom odgovoru spominje da su dvojica u Kulina bila optužena 11. rujna 1992. zbog kaznenog djela oružane pobune te da su abolirani Zakonom o oprostu, ali nigdje ne spominje što je bilo s rezultatima premetačine u njihovim selima.

'Činjenica je da tim ljudima šibenska VP, policija, SIS i SZUP u čak dvije premetačine ništa nisu pronašli od onog što im se stavljalo na teret. Ni jedan gram eksploziva ni jedan pištolj, apsolutno ništa. Isto ništa nije pronađeno ni u selima 44 civila koji su zlostavljani u Lori, a koje je također lažno optužio Petar Novaković koji nikada nije pozvan kao svjedok u tom procesu.

I nakon što su oslobođeni, Bajić se, koji je tada bio zamjenik vojnog tužitelja u Splitu, žalio na tu odluku, ali to u svom odgovoru također ne spominje', napominje Majić i zaključuje da Bajiću očito sada paše cijelu priču odgovornosti za Kuline iz Splita prebaci na Šibenik.