U opću jurnjavi za stranim investitorima, koji su u Hrvatskoj postali endemska vrsta, uključio se i Grad Zagreb. Novoosnovana radna skupina za poticanje ulaganja, koja djeluje pod vodstvom zamjenice gradonačelnika Sandre Švaljek, za početak je pripremila publikaciju koja je potencijalnim ulagačima trebala otkriti investicijski potencijal Zagreba
Već je na prvi pogled vidljivo da publikacija više predstavlja propagandni letak koji prikazuje ušminkanu sliku Zagreba kao centra biznisa s navodnim komparativnim prednostima, a mnogo je manje informativni dokument koji bi trebao pružiti ulagačima precizne podatke u o uvjetima investiranja i konkretnim projektima.
Kao glavne komparativne prednosti Zagreba ističu se obučena i visoko produktivna radna snaga sa znanjem engleskog jezika, odličan geografski položaj na glavnim prometnim pravcima, stimulativno poslovno okruženje i visoka kvaliteta života.
Autori publikacije smatraju da Zagreb s tako snažnim potencijalima može privući 'industrije s višom dodanom vrijednošću' poput ICT industrije, istraživanja i razvoja, logistike i sl. Projekti vezani uz poslovne nekretnine i šoping-centre, koji su obilježili eru Bandićeve vladavine sada se više ne spominju kao poželjne investicije.
Glavni mamac za strane investitore trebala bi biti konkurentnost radne snage odnosno povoljniji odnos troškova i produktivnosti u odnosu na zemlje Zapadne Europe. Pritom se zanemaruje da nam glavni konkurenti u tim industrijama nisu zapadne zemlje, već zemlje Istočne Europe i Dalekog istoka, koje imaju daleko niže troškove rada.
Isto tako, u priču o stimulativnom poslovnom okruženju i dinamičnom obrazovnom sustavu kao adutima Zagreba u privlačenju investicija može povjerovati jedino netko tko nema puno doticaja sa stvarnošću.
Investitorima zainteresiranima za klasične industrije stratezi zagrebačkog investicijskog buma preporučuju šire područje Zagreba u kojem su izgrađene poslovne zone sa svom potrebnom infrastrukturom. Tamo mogu očekivati niže troškove zemljišta i radne snage. Ulaganje Plive u vrijednosti od 200 milijuna eura u novu tvornicu lijekova u Novom Marofu ističe se kao uspješna greenfield investicija.
Zanimljivo je da se u publikaciji uopće ne spominju veliki gradski projekti koji bi trebali potaknuti investicijski ciklus i privući ozbiljne ulagače. Ni riječi o Zagrebu na Savi, tunelu kroz Medvednicu, kongresnoj dvorani, brzoj gradskoj željeznici i drugim projektima o kojima se puno govorilo, a koje je danas nemoguće realizirati bez stranog kapitala.
Ovakva publikacija sigurno neće dovesti do investicijskog buma, ali nadamo se da će nakon nje uslijediti uvjerljiviji potezi zagrebačkih gradskih vlasti.
