Tijekom mjeseca Ramazana, jedne od najvažnijih svetkovina islamske vjere, srbijanski mediji rado su izvjestili o tome da se u Sarajevu pojavila 'šerijatska policija'. Riječ je zapravo bila o incidentu u kojem je skupina tzv. vehabija - odnosno ekstremnih islamista koji su se u Bosni i Hercegovini pojavili tijekom rata 1992 - 1995. te nemaju previše veze s autohtonim bh. islamom - verbalno napala u jednom sarajevskom naselju djevojke koje su po njihovu mišljenju bile neodgovarajuće odjevene. Da vehabije ne ostaju uvijek na agresivnom dobacivanju, pokazuje i primjer Sarajevo Queer festivala iz 2008, kada su ekstremisti napali i pretukli brojne goste, dok je policija – otprilike kao na prvom Split Prideu – pokazivala šokantno veliki izostanak interesa za obavljanje svojeg posla. Ipak, proslava ramazanskog Bajrama u glavnom gradu Bosne i Hercegovine pokazala je da 'šerijatske policije' nema, s obzirom na to da je nakon mjesec dana posta uslijedilo masovno opijanje alkoholom, što je onda i rezultiralo nemalim brojem alkoholom izazvanih incidenata.

Jer za grad koji predsjednik RS Milorad Dodik voli nazivati Teheranom, u Sarajevu se – unatoč smiješnoj odluci kantonalnih vlasti da se ne smije posluživati alkohol u blizini vjerskih objekata – naveliko konzumira alkohol, posebice tijekom proslave Bajrama! Zato i ne čudi da je proslava Bajrama, koja je započela u četvrtak, 8. kolovoza, iza sebe ostavila dvoje ranjenih u restoranu Harem, još nekoliko na drugim lokacijama, masovnu tučnjavu na Ilidži, bacanje suzavca na Baščaršiji zbog nemogućnosti pronalaženja slobodnog mjesta u kafiću itd. U osnovi nije riječ o jako različitim vijestima u odnosu na one koje čitamo nakon proslava Božića i Novih godina u Hrvatskoj, s time da se baca manje petardi, a ispuca više metaka. Zanimljivo je bilo vidjeti kako se pijana sarajevska mladež gužva u kafićima u centru grada, kao da je St. Patrick's Day, i uzvikuje 'Bajram barćula'.

Da je Sarajevo muslimanski grad u međuvremenu je notorna činjenica (pa se ove godine Sarajevo Film Festival, nakon što je proteklih godina plesao oko Ramazana, vraća u svoj standardi termin druge polovice kolovoza), ali ovogodišnji Ramazan i Bajram podsjećaju na to da je riječ i o posve europskom gradu, u kojem se vjerski praznici obilježavaju baš kao i u ostatku Europe, dakle s mnogo kiča, velikih riječi bez dubljeg ili trajnijeg značenja te kao odlična prilika za zaradu.

Tako su sarajevski restorani tijekom Ramazana nudili 'iftar menije', za one koji se nakon cjelodnevnog posta žele najesti tradicionalne bosanske kuhinje. Pite, ćevapi, bamije, sudžuke, somuni, travnički sir i slična jela nalazila su se na 'iftarskim menijima', koji su se pokazali kao odličan poslovan potez jer su se mnogi odlučivali za ovakvo paradno iskazivanje poštivanja vjerske tradicije.

No ništa nije uspjelo nadmašiti spektaklu u Visokom, kada je početkom kolovoza u organizaciji SDA održan masovni iftar na gradskom trgu (koji se, pomalo bizarno, zove Ulica Alije Izetbegovića!) s više od 2000 ljudi, koji je svojim prisustvom uveličao i član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Kako je napisano u jednom medijskom izvještaju s ovog eventa (a to je doista odgovarajuća riječ za taj događaj!) 'iftarske sofre postavljene su na prostoru od zgrade Općine do zgrade Pošte, a mnogobrojni Visočani dijeleći iftarsku radost nisu krili zadovoljstvo što ovakvi događaji polahko prerastaju u tradiciju'.

Kulturu spektakla, kakva se u teoriji najviše pripisuje Americi i Hollywoodu, u slučaju sarajevskog Ramazana obogatili su i brojni koncerti ilahija i kasida, islamske vjerske muzike, od kojih je najviše najavljivan 'Bajram dođe, mirišu avlije'. Zakazan za prvi dan Bajrama u Skenderiji, ovaj koncertni spektakl u organizaciji Medžlisa Islamske zajednice privukao je više tisuća ljudi, koje su zabavljali izvođači poput Eldina Huseinbegovića, Armina Muzaferije, Burhana Šabana, Lejle Jusić, kao i zborovi 'Mektebski bulbuli' i 'Gazija Bužim'. Nedostajao je jedino Gianni Gamulin da atmosfera bude – prava božićna, odnosno, bajramska.

U skladu sa zapadnjačkom tradicijom masovnog medijskog čestitanja, u sarajevskim tjednicima Slobodna Bosna i Dani objavljeni su oglasi u kojima se čestita Bajram ('Bajram šerif mubarek olsun'), a prigodne poruke su za bh. muslimane imale kompanije poput Hypo banke, Eroneta, Fabrike duhana Sarajevo. Vlada Federacije BiH je u svojoj čestitki, pak, poručivala 'neka plemenitost, dobrota i radost ispune vaše domove', kad već ta ista vlada nije bila u stanju isplatiti mirovine na vrijeme ovoga mjeseca. O katastrofalnoj socijalnoj situaciji u Sarajevu, osim ogromnog porasta kriminala i svakodnevnih pucnjava, svjedoči i to što se na ulicama mogu primijetiti horde prosjaka, koji su i tijekom triju bajramskih dana molili za 'pola marke' ili 'deset feniga', s obzirom na to da je recesija pogodila i taj gospodarski sektor. Ne treba ni naglašavati kako je Todorićev Konzum, kojega u Sarajevu ima skoro jednako kao i u Zagrebu, nudio posebne 'bajramske akcije' na kojima se, naravno, nije prodavala svinjetina. Zato se moglo kupiti svašta drugo, što su svi i učinili, jer se očekuje donošenje poklona onima kod kojih se ide na Bajram.

U svim je, pak, elektronskim medijima Bajram i njegova proslava bila udarna vijest te su svi prenijeli i prvu čestitku novog reisa Huseina Kavazovića, koji je poručio sljedeće: 'Podsjećajući vas na Božije riječi iz Časnog Kur'ana 'Mi smo djeci Ademovoj dali njihovo dostojanstvo', i u ovim svečanim i mubarek danima pozivam vas da se svugdje i uvijek protivite i suprotstavljate gaženju ljudskog dostojanstva, nepravdi i nasilju.' Za svaki slučaj je i reis Kavazović vjernicima objasnio kako se trebaju izjasniti na dolazećem popisu stanovništva, prvom u BiH nakon 1991. godine: 'Naše narodno ime je Bošnjak, a naš jezik je bosanski. Njime prenosimo i gradimo svoju kulturu i tradiciju. Bošnjaci su ponosan i hrabar narod, plemenit i širokogrud, svjestan svog identiteta.'

Sve u svemu, ovaj Bajram u Sarajevu pokazao je da su bosanskohercegovački muslimani savršeno integrirani sudionici zapadnjačkog potrošačkog društva i kulture spektakla te da zazor ili ismijavanje upućeno iz kršćanskog dijela Europe, nije ništa drugo nego ruganje samom sebi. Bajram, Božić, Uskrs, Vaskrs – razlika je tek u nazivu, dok je ponašanje isto, a profit jednak.