Nakon što je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić u petak završio u bolnici ponovno se pokazalo koliko je zapravo zakonski nereguliran sustav koji se odnosi na zdravstveno stanje dužnosnika. Kod nas se tek zna da dužnosnika mijenja zamjenik, a sve drugo, pa i koliko dugo to zamjenici mogu činiti te bi li dužnosnici trebali jasno predočiti javnosti podatke o svom zdravstvenom stanju, nedorečeno je, kaže za tportal politički analitičar Ivan Rimac, profesor s Pravnog fakulteta u Zagrebu
Bandić je u petak zadržan u Klinici za plućne bolesti na Jordanovcu zbog plućne embolije. Iako je njegova zamjenica Jelena Pavičić Vukičević, koju je ovlastio da bude privremena gradonačelnica dok je on dulje vrijeme spriječen, preuzela njegove obveze, a Bandiću su liječnici savjetovali da miruje, neslužbeno se iz njemu bliskih krugova proširila vijest da bi mogao doći na otkrivanje spomenika Franji Tuđmanu u Zagrebu, predviđeno za ponedjeljak poslijepodne. To u javnosti stvara dojam kaosa i pomutnje, a pitanja koja se nameću za tportal analizira profesor Ivan Rimac.
Bandićevo ponašanje, ili ponašanje drugih dužnosnika, tijekom liječenja nije nešto što bi bio javni interes, smatra Rimac, osim ako se procjenjuje koliko je čovjek priseban ili ne u nekim realnim urgentnim situacijama, što ovdje nije slučaj.
'Normalno je da postoje zamjenici i sustav mora funkcionirati. Onoga trenutka kad se neki dužnosnik razboli, bilo privremeno, bilo trajno, ti zamjenici trebaju preuzimati funkcije koje bolesni dužnosnik ne može obavljati u tom trenutku', navodi Rimac.
vezane vijesti
Koliko će izbivanje trajati i koliko bi bilo pristojno, ovisi to o izbornom sustavu.
Vezano uz konkretan slučaj, Rimac smatra da nije jasno koja je dijagnostika vezana uz Milana Bandića i njegovo zdravstveno stanje, tako da još ne može procijeniti koliko će točno biti odsutan pa s te strane ne može davati izjave da će biti bolestan 10 ili 15 dana. 'To je na liječnicima da odluče', kaže Rimac.
Navodi da je što se tiče spriječenosti dužnosnika praksa različita u različitim zemljama.
'U nekim zemljama zamjenik u potpunosti preuzima funkciju do kraja mandata, bez ikakvih mogućnosti da ga se ospori i bilo što drugo u slučaju trajne spriječenosti predsjednika. U Sjedinjenim Američkim Državama, primjerice, imate točno propisan datum kad se bira predsjednik. Ako predsjednik umre ili je nesposoban obavljati dužnost, potpredsjednik preuzima funkciju i tu nema nikakvih problema', kaže Rimac.
Što se tiče našeg sustava, analitičar navodi da je on nedorečen po tom pitanju.
'Može i u sanitetskim kolima na otvaranje, ali...'
'Načelno zamjena preuzima obavljanje funkcije, ali nije jasno rečeno bi li to trebalo biti vremenski ograničeno. U tom kontekstu, ako nema pravne norme, nema ni previše mogućnosti da se intervenira', objašnjava Rimac te napominje da nije regulirano ni što bi to značilo da dužnost obavlja netko tko je zamjenik.
Bandić je prenio dužnosti na zamjenicu Pavičić Vukičević, ali najavljuje da će prisustvovati otkrivanju spomenika Franji Tuđmanu.
'On može i u sanitetskim kolima prisustvovati otvaranju toga spomenika jer je očito da mu je to jako važno i da je to jedan od projekata koji mu, kako misli, diže rejting', smatra Rimac. Pitanje je, međutim, napominje, je li to baš suvislo u danom trenutku.
S druge strane, navodi, Bandić je već odstupao s mjesta gradonačelnika zbog različitih afera, kad su ga zamjenjivali drugi, i tu nije bilo nikakvih problema.
'S obzirom na to da se ne radi o psihičkoj bolesti, ne bi smjelo biti nikakve dvojbe o sposobnosti da se vrati na funkciju nakon što se izliječi', ističe Rimac.
Pitanje je ipak koliko to može trajati. 'To je stvar privatnog odnosa pacijenta i liječnika, a ne javnosti', smatra Rimac.
Oprečna praksa: Od Tuđmana do Mitteranda
Što ako je neki dužnosnik ozbiljno bolestan, a tu informaciju taji od javnosti?
'Teško je takvu situaciju točno definirati, a smatram da je na savjesti političara da procijene kad njihovo obavljanje funkcije više nije primjereno zahtjevima te funkcije', odgovara nam Rimac.
Dobra je praksa, nastavlja, u razvijenim demokracijama da se dužnosnici koji boluju od trajne bolesti povuku s pozicije koju obavljaju jer se ipak radi o služenju građanima, a ne služenju samima sebi.
'I tu imamo oprečne situacije, od našeg prvog predsjednika Franje Tuđmana, koji je praktički ostao na svojoj funkciji do same smrti iako nije bilo jasno u kojoj mjeri obavlja tu funkciju u kasnijim životnim fazama, do nekih predstavnika uglednijih zapadnih demokracija koji su vrlo dugo tajili svoju bolest i obavljali dužnost s bolešću koju su imali, kao što je bio bivši francuski predsjednik François Mitterand', objašnjava Rimac.
Sva pitanja vezana uz sposobnost dužnosnika za obavljanje dužnosti tijekom bolesti, ističe na kraju Rimac, jednostavno ovise od osobe do osobe i njezine procjene može li zadovoljavati ono što se od nje očekuje na zadanoj funkciji.
