Bespoštedni borac za prava obespravljenih i osiromašenih uložio je veto i stao na branik protiv mastodonta zvanog HEP koji je tranziciju iz socijalizma u kapitalizam preživio samo zato što je monopolist.

Dolazi zima, pomislio je Bandić, i ako poskupi grijanje, ljudi bi se mogli grijati alkoholom, a iz ruskih, čeških i poljskih primjera znamo kako to završi.

Stoga je hitno poslao priopćenje i najavio veto, jer grijanje mora biti dostupno svima makar HEP ložio do daske, ljudi držali otvorene prozore i plaćali iste račune kad jesu i nisu kod kuće, a Radimir Čačić se kleo u energetsku učinkovitost i obnovu fasada.

Nekako s proljeća u Zagrebu je voda, unatoč smanjenju PDV-a za nju na deset posto, poskupjela 30 posto.

Robin Bandić tada nije stao na stranu obespravljenih i osiromašenih građana, već na stranu još jednog monopolista – Vodopskrbe i odvodnje koji od crpilišta do slavina u kućanstvu izgubi 47 posto ispumpanog

Dolazi ljeto, građani će se stalno tuširati, voda je prirodno bogatstvo, ljudi se njome razbacuju više nego HEP energijom, a jedini način da se to zaustavi je poskupljenje, pomislit ćete da je na taj način razmišljao Milan Hood.

Ali nije. Robin iz našeg sokaka imao je drukčiju računicu, a na računu za vodu ona je iskazana u stavki pročistač.

Da, riječ je o onom objektu čija je gradnja u svega nekoliko godina sa 180 stigla na 300 milijuna eura.

Prema ugovoru koji Grad do 2028. godine ima s koncesionarom pročistača, Zagrebačkim otpadnim vodama (ZOV), u kojem većinski udio ima austrijski koncesionar WTE, svu razliku koja se ne prikupi na računima za vodu putem naknade za pročišćavanje dužan je platiti Grad Zagreb. Samo u 2011. ta je razlika iznosila čak 140 milijuna kuna.

Stavka pročistač ujedno je najviše otišla gore (65 posto), što je uvjetovao Bandić, jer novac ZOV-u ide iz gradske, a ne kase Zagrebačkog holdinga u čijem sastavu je VIO, i to je najveći razlog zašto je cijena vode u Zagrebu tolika kolika je danas.

Budući da pročistača nema na računu za grijanje, Bandić je ovoga puta stao na stranu obespravljenih i osiromašenih, ali ne zato što mu je stalo do njih, nego iz interesa. Doduše, ne financijskog već iz reizbora na mjesto gardonačelnika.

Svjestan činjenice da konačnu odluku o poskupljenju grijanja donosi Skupština, u kojoj većinu ima SDP, a ne on, gradonačelnik je osam mjeseci prije lokalnih izbora odlučio pojačati grijanje koje će po nedvojbeno višim cijenama platiti građani. Pitanje je samo hoće li to biti u studenom ove ili u lipnju iduće godine.