Naime, on je još 2004. godine ušteđevinu od 80 tisuća eura prebacio u Splitsku banku te je za njega bila zadužena djelatnica banke Z. Z.

'Prvi devizni račun otvorio sam u poslovnici banke na Rivi, a svake sam godine potpisivao godišnje ugovore o oročenju depozita. I uvijek me je, kad bih došao u Hrvatsku potpisati ugovor, primala navedena djelatnica, i to uvijek u poslovnici u kojoj je radila, prvo na Rivi, a onda u Varošu. Moram napomenuti da nikad nisam dizao novac s ovog računa i nikome nisam dao punomoć za to jer mi to nije bilo potrebno, a novac sam i oročio da dobijem kamate i da mogu normalno živjeti u mirovini. Tako je bilo sve do svibnja ove godine kada sam nazvao djelatnicu banke i rekao joj da dolazim potpisati novi ugovor na rok od 4. svibnja 2013. do 4. svibnja 2014. godine.

No kad sam je, kao i obično prošlih godina, nazvao na mobitel, rekla mi je da umjesto u poslovnicu dođem u obližnji kafić gdje me je dočekala. Bilo mi je to neobično, no došao sam i ona mi je tad dala na potpis kopiju ugovora za oročenje iznosa od 100 tisuća eura. Nisam tad ništa sumnjao, ali sam od nje tražio da mi dogovori sastanak s voditeljem poslovnice jer sam htio vidjeti hoće li se i u Hrvatskoj eventualno uvesti porez na isplatu dividende', opisao je za Slobodnu Dalmaciju ogorčeni arhitekt za kojeg tek tada počinje prava 'noćna mora'.

Djelatnica ga je tad, veli, odgovarala od odlaska u banku i rekla mu da je otišla u mirovinu, no da se, što se tiče oročenja njegova novca, ništa ne mijenja. Ponovno ju je nazvao za nekoliko dana pitajući je li mu dogovorila termin u poslovnici, a ona mu je rekla da dođe na njezinu kućnu adresu te da će tad skupa otići u banku na razgovor.

'Došao sam 18. lipnja i ona me je pozvala da se popnem u stan jer joj nije dobro. Kad mi je otvorila vrata, vidio sam pred sobom potpuno pognutu slomljenu ženu. Kad sam ušao u stan, rekla mi je da ne idem u banku, da nema potrebe jer da mog novca tamo nema. Ostao sam u šoku, mislio sam da je to neki vic. Pitao sam je kako nema novca, a ona je samo ponavljala da nema. Tad je rekla da ima kćer odvjetnicu koju je nazvala i koja je brzo došla. I ona je bila šokirana kad je saznala o čemu se radi, pitala je majku što je to napravila, je li svjesna da mora zvati policiju zbog toga. Ni u jednom trenutku ona nije ni meni ni kćeri objasnila u što je utrošila novac. Nakon svega, njezina me je kćer zamolila da ne idem na policiju, nego da joj dam par dana da vidi ima li u stanu kakve dokumentacije iz banke koja bi bila krivotvorena. Dan poslije otišao sam u Splitsku banku na Rivi i dobio ispis prometa na kojemu se vidi da na računu imam samo 9 eura!?

Dva dana poslije nazvala me njezina kći i rekla da je u majčinu stanu našla još jedan ugovor za koji misli da je krivotvoren na iznos od 60 tisuća eura i to na ime neke starije žene koja je novac dobivala od obitelji iz Australije. Tri dana poslije opet me je nazvala kći te djelatnice i rekla mi da se njezina majka ubila. Nisam mogao vjerovati što se događa', rekao je umirovljeni arhitekt koji je odmah angažirao odvjetnika Željka Gulišiju i pokušao sa Splitskom bankom postići dogovor u rješavanju ovog problema.

No kaže da mu nitko iz banke ništa nije rekao niti su se išta pokušali dogovoriti. Cijeli je slučaj prijavio Državnom odvjetništvu gdje je dao i svoj iskaz kao oštećenik.

'Meni nije jasno kako sve te godine nitko u banci nije primijetio što se događa, a još mi je manje jasno da se tako mogu odnositi prema meni kao višegodišnjem klijentu', zaključio je.