Psimo ostavke Banović je objavila na portalu Forum.tm, a povod ostavke je 'nezadovoljstvo pojedinih članova stranke zbog njenog prozivanja na Twitteru potpredsjednika Lalovca i same stranke u kojoj ni jedna žena nije zaslužila mjesto potpredsjednice.'

No razlozi za ostavku su, piše u pismu Davoru Bernardiću i Rajku Ostojiću, puno dublji.

'Krajem 2016. prihvatila sam drage volje poziv Rajka Ostojića da oformim Savjet za kulturu od eksperata iz svih djelatnosti u kulturi s kojima sam u nekoliko mjeseci rada, u konstruktivnoj i prijateljskoj atmosferi sastavila Program za kulturu SDP-a. Usto sam sudjelovala na sjednicama Središnjega odbora u koji su uključeni istaknuti stručnjaci iz ostalih područja i koji je po mojem mišljenju vrlo dobro krenuo. Tamo sam naglašavala (o čemu postoje tragovi u zapisnicima i u e-prepisci s članovima Središnjega savjeta) da mislim da SDP ide u krivom smjeru, da nije jasno što je SDP  Savjetima, a što oni SDP-u, da savjetnička tijela ne mogu biti odgovorna za politiku stranke, za njezinu misiju, viziju i njezinu strategiju te da članovi savjeta nisu poslušnici koji žive u oblaku i prave se da je izvan oblaka sve bajno. A nije. I nisu mediji krivi za sve, bit će da ima nešto trulo i u samom SDP-u. U kojem je po jednima Bernardić kriv za sve, po drugima Milanović', piše Banović.

Problem, dodaje, ipak nije tako jednostavan. 'Već je predugo na Iblerovu trgu naglasak jedino na pitanju KAKO?, a ne na pitanjima ŠTO?  ZAŠTO? S KIM? Prevladala je u stranci forma nad funkcijom, a to ne može biti dobro ni za jednu organizaciju, osobito ne za onu koja ima za cilj nešto tako ozbiljno kao što je preuzimanje vlasti. Dakle, važnije od istrage nad jednim Twittom o podpredsjedniku stranke jest pitanje što želi i čemu stremi SDP? Uz najbolju volju, ja to do danas ne mogu sasvim razlučiti, osim što mi se čini da se neki članovi stranke bave pogrešnim stvarima, ponajviše onima koje nemaju blage veze s demokracijom, a još manje sa socijaldemokracijom. Umjesto da se okomljuju na razne „objavice“, bolje bi utrošili vrijeme da se late npr. čitanja Godesbergerskog programa. Ako im nije poznato o čemu se radi, a po njihovu stranačkom i inom djelovanju čini mi se da i nije, evo i odgovora: to je ključni programski dokument njemačke socijaldemokracije iz 1959., važan i danas. Zašto uopće spominjem taj dokument? Zato što SDP danas - nema nikakva suvislog programa!', poručuje Banović, dodavši da samo postoji program za kulturu, u čijem je sastavljanju sudjelovala i ona.

Nije to jedino što zamjera SDP-ovcima. 'Stranka nema ni plana rada na svojoj konsolidaciji, na pravilima za izgradnju poštovanja i povjerenja među članovima i simpatizerima, na pomlađivanju stranke i na brojnim drugim unutarnjim i vanjskim otvorenim pitanjima. Stoga pojedincima jedino preostaje pratiti društvene mreže i na njima tražiti hranu za svoju nemoć. Pa ako im se već ne da čitati naš Program za kulturu, ima jako puno važnog materijala i u jednom drugom starom dokumentu. On se zove Erfurtski program, a nastao je u istoj toj Njemačkoj još davne 1891. Jer to je otprilike i vrijeme u kojem žive članovi SDP-a koji smatraju da Savjet za kulturu ne može voditi 'osoba koja toliko neprimjereno diskreditira jednog od naših potpredsjednika.' Isti oni članovi koji se - baš poput malih pahulja u velikoj lavini zvanoj 'Sunovrat SDP-a u ponor' - ne osjećaju nimalo odgovornima za takvo stanje', poručila je Banović zahvalivši se SDP-ovcima na suradnji.