Politička agonija premijera Silvija Berlusconija i cijele Italije trajat će najmanje do 14. prosinca. To je datum za kada su predsjednici Republike i oba doma parlamenta zakazali izglasavanje (ne)povjerenja u senatu, odnosno cenzure u zastupničkom domu
Inicijativa je rezultat puknuća suradnje između Silvija Berlusconija i jednog od najvažnijih saveznika, Gianfranca Finija, koji je upravo povukao svoje ljude iz vlade. Dojadili su Finiju skandali premijera, kao i Berlusconijev ad hoc način
vladanja, pa pokušava ovo vrijeme lakrdije privesti kraju. Kaže Fini: 'Vrijeme sramote za Italiju mora prestati.'
Ako se ne dogodi nekakvo veliko iznenađenje, nešto što se baš i ne može odbaciti u Italiji kojom vlada Berlusconi, premijeru će nedostajati desetak ruku da izbjegne cenzuru u donjem domu, što bi trebalo dovesti do prijevremenih izbora. U senatu pak Il Cavaliere ima dovoljno podrške da dobije povjerenje.
Ali ako su ovo razlozi parlamentarske matematike, politička kriza koju živi Italija premašuje institucionalne okvire. Iako zemlja izgleda anestezirana gomilom skandala oko premijera, nova otkrića o odnosima s maloljetnicama idu puno dalje od reakcija koje su izazvale njegove orgije i fešte s prostitutkama i stranim diplomatima.
Dosta je već prošlo vremena otkako Berlusconijev kontinuitet na čelu izvršne vlasti gura zemlju u nepodnošljivu situaciju, u kojoj se Talijani opasno dijele na one koji sve ovo podnose i one kojima je dosta kravala i nemorala te koje je sram što su pod vlašću Berlusconija. Posljednja ispitivanja pokazuju da premijer nema one podrške koju je imao 2008, kada je ponovio uspjeh na izborima.
Glasanja o (ne)povjerenju Berlusconija poklapaju se s onima o proračunu države. Kao i druge zemlje EU-a, Italija, koja čini treću ekonomiju po snazi u Uniji, ne može i ne smije dalje prenositi dojam tako groteskne situacije u vrhu vlasti. Berlusconi to zna i može ucjenjivati, jer se EU ne nalazi u situaciji da lako podnese još jednu ekonomsku blokadu (ako se talijanski proračun ne izglasa), a svi pak znaju da će baština berluskonizma biti teška i nepodnošljiva.
Financijske turbulencije ponovno drmaju Uniju, a Rim ne može ostati na margini događaja tako da postane politički bolesnik na grbači drugih. S Berlusconijem na mjestu premijera, na Unijinom horizontu nalazi se upravo to i ništa drugo.
