Brojka od 330.162 nezaposlene osobe u Hrvatskoj alarmantna je, a zvono na uzbunu odavno je zazvonilo i upozorava na teško stanje u gospodarstvu koje se, unatoč dijelu optimističkih prognoza, ne oporavlja. Najnovije brojke govore o 70.000 poduzeća koja su u dugotrajnoj blokadi s ukupnim dugom višim od 40 milijardi kuna. U brojnim poduzećima radnicima se ne isplaćuju plaće ili su pak dohoci nedovoljni za egzistenciju.

Na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (HZZ) oglašena je aktualna potreba za popunjavanje 4352 radna mjesta, što je kap u moru potreba nezaposlenih među kojima prednjače oni u najproduktivnijoj dobi. Sve je više onih koji su, nakon godina čekanja, namještenih natječaja u kojima fali samo ime i prezime kandidata... odlučili dići sidro i krenuti trbuhom za kruhom u inozemstvo. Potkraj siječnja tako će put daleke Kanade čak 10 mladih Šibenčana kojima je prekipjelo uzaludno traženje i čekanje na posao. Mahom je riječ o visokoobrazovanim ljudima, no vijest o njihovu odlasku preko Atlantika nikoga u Šibeniku nije uznemirila.

Jedna je mlada školovana osoba s područja Šibensko-kninske županije sedam godina uporno čekala na posao. Kada je vidjela da od posla nema ništa, odlučila je nazvati agenciju BHV Education u Zagrebu. Ta agencija surađuje s kanadskim partnerom SWAP koji nudi program Work Canada, a koji omogućuje mladima u dobi od 18 do 35 godina odlazak u Kanadu na rok od jedne godine. Taj program podrazumijeva dobivanje jednogodišnje vize Working Holliday, koja se može produljiti još jednu godinu.

Aida Barišić, rukovoditeljica Odjela analitike, statistike i informiranja šibenskoga HZZ-a, kaže da je prošle godine iz njihove evidencije brisano ukupno 19 osoba, a razlog je njihovo zapošljavanje u inozemstvu. Od toga broja, šest brisanja odnosi se na zapošljavanje pomoraca na brodovima stranih kompanija. Najviše ih je otišlo u Njemačku, čak 12. Mnogi odu u strane zemlje, a da razlog svog odlaska ne navode jer se za radni angažman sami snađu.

Da bi se otišlo u Kanadu, potrebno je, otkriva Vjesnik, posjedovati valjanu hrvatsku putovnicu, potvrdu o nekažnjavanju, 14.000 kuna i još 4400 kuna naknade platiti agenciji za posredovanje. Agencija nudi posao koji se mora prihvatiti bez obzira na to koliko je on privlačan, ali se kasnije može promijeniti ako se, naravno, u međuvremenu pronađe bolji. Najčešće se nude slabije plaćeni poslovi po ugostiteljskim objektima, benzinskim crpkama... SWAP mladima pomaže u pronalaženju smještaja i posla, administraciji i slično. Godišnje kroz tu organizaciju prođe 80.000 ljudi iz cijelog svijeta.

Da ni u Kanadi nije sve idealno, posebice ne za došljake, svjedoče brojni napisi na internetskim forumima. Mnogi su se očito razočarali pa preporučuju oprez svima koji se odlučuju na brz odlazak u tu zemlju uređene demokracije i jakoga gospodarstva. Navode da se mogu dobiti tek najniže rangirani pomoćni poslovi, i to tek kada za taj posao nije zainteresiran nijedan Kanađanin. Plaća je mala...

Ako se pita agencija, stvari stoje drukčije. Posao se može brzo pronaći, a mjesečna plaća je solidna.

Dok sa šibenskog područja u Kanadu odlaze mladi i školovani, s područja Like i Gorskoga kotara u daleku Kanadu sele se cijele obitelji. Mnogi računaju na poslove konobara koji spadaju među bolje plaćene. Konobarenjem se mjesečno može zaraditi 2000 kanadskih dolara, a polovina od toga uštedjeti (5000 kuna). Hrana je jeftinija nego u Hrvatskoj. Besperspektivnost tog siromašnog kraja tjera ljude na prodaju stoke, poljoprivrednih strojeva i druge imovine da bi namaknuli novac za avionsku kartu i početak života u 'obećanoj zemlji'.