U ovom slučaju problem je iskrsnuo tamo gdje i svi drugi koji su vezani za komplicirani ustroj BiH jer se ispostavilo kako bi svaka razina vlasti željela biti zastupljena u tzv. kontaktnoj točki u Sarajevu preko koje bi bosanskohercegovački časnik za vezu u sjedištu Europola komunicirao s policijskim agencijama u BiH kojih ima čak šesnaest.

Ispostavilo se kako bi za poslove za koje druge zemlje imaju male timove od nekoliko osoba BiH morala osigurati prostor i novac za desetke raznih službenika.

Zapravo bi osoba koja bi bila koordinator u ime države imala po četiri zamjenika iz reda svakog konstitutivnog naroda plus prateće osoblje što bi od običnog ureda za vezu stvorilo administrativnog mastodonta.

'To bi značilo 80 ljudi. Pa to nema nigdje', kazao je Mektić pojašnjavajući kako svoje predstavnike u kontaktnom timu žele MUP-ovi dva entitea, deset županija, distrikta Brčko, Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Granične policije.

Svako od tih ministarstava odnosno agencija djeluje potpuno neovisno i nema nikakvu zakonsku obvezu koordinacije svojih aktivnosti s drugim sličnim agencijama.

Uz to iz MUP-a RS su postavili dodatni zahtjev da sjedište kontaktne točke odnosno ureda bude u Ministarstvu sigurnosti BiH u Sarajevu iako ono nema kapaciteta za to.

Prijedlog drugih agencija je bio da sjedište bude u uredima Ravnateljstva za koordinaciju policijskih tijela BiH koje ima zadaću osiguranja zgrada državnih institucija i diplomatskih predstavništava no u policiji RS to nisu željeli prihvatiti.

MUP RS je, po riječima Mektića, iako nije jedini krivac tako 'zabio zadnji čavao' u lijes u kojemu je pokopan plan uspostave nužne koordinacije policijskih agencija u BiH s Europolom.