Zabrinjava  li hrvatski euroskepticizam  Europsku uniju?

Mislim da bi hrvatski euroskepticizam zabrinjavao EU kad bi Hrvati glasovali protiv ulaska u Uniju, a to bi bila potpuna katastrofa, barem ako se pita EU. Ulazak Hrvatske u EU za samu Uniju ne znači ulazak neke velike ili važne zemlje. Činjenica je da je Europskoj uniji u ovom trenutku potrebna dobra vijest. Sve se vrti samo oko krize eurozone i nesposobnosti europskih čelnika da pronađu rješenje. Priča se o dezintegraciji Unije i njenom raspadu. U ovom trenutku, gledajući iz neke PR perspektive, ulazak Hrvatske u EU ne bi bio velika priča. Primjera radi, kada je 2003. godine Švedska odlučila na referendumu da neće uvesti euro, iste je godine Estonija glasovala za ulazak u EU i za EU je to bila velika stvar, a ne Švedska. Nažalost, puno bi veća stvar bila ako Hrvatska glasa protiv ulaska u EU, ali je očito da do toga neće doći. Hrvatsko 'da' značilo bi da EU još uvijek ima snage, da ljudi još uvijek vjeruju da EU ima odgovor na krizu i da EU pruža rješenje, a ne problem.

Vrlo zanimljivo pitanje. Naime, u većini slučajeva kada ljudi na referendumu glasuju protiv EU, zapravo glasuju protiv vlastite vlade. Ali moram reći da isto tako postoje i primjeri kada će ljudi glasati za EU isključivo iz razloga jer ne vjeruju vlastitim političkim elitama, već više povjerenja imaju u Bruxelles i europske institucije, ali takvih je ipak manje. To je upravo bio slučaj u određenim postkomunističkim zemljama gdje su ljudi prvenstveno bili vođeni mišlju da europska vlada ne može posao obavljati gore od njihove domaće vlasti. To je tzv. 'talijanski fenomen'. Zašto je potpora Europskoj uniji u Italiji oduvijek tako visoka? Zato što Talijani vjeruju da su njihovi političari korumpirani, a da su europske institucije i europski političari neusporedivo uspješniji.

Hoće li kriza u eurozoni utjecati na referendum u Hrvatskoj?

Prognoziranja su uvijek opasna jer vrijeme može pokazati da se čovjek prevario, pa je ovo pitanje stoga nezahvalno, ali ja mislim da kriza koja potresa eurozonu ipak neće utjecati na ishod referenduma. Postoje ljudi koji u osnovi podržavaju projekt europske integracije, ali žele ostati izvan njega. Međutim, ipak su svjesni da je bolje biti dio EU. Mislim da i ljudi u Hrvatskoj misle da je ipak bolje biti dio Europske unije, nego ostati izvan nje, unatoč krizi.

Mislite li da će emocije biti odlučujući faktor prilikom glasovanja u nedjelju na referendumu?

Još uvijek pokušavam doznati kakva je točno kampanja koja se vodi i kakve se poruke šalju, i pokušavam je usporediti s kampanjama kakve su vodile postkomunističke zemlje prije 2003. Imam dojam da poslane poruke nastoje doprijeti do ljudi intelektualnim putem, a ne dirnuti ih emocionalno. Možda se varam i možda to nije u redu. Primjera radi, ako pogledate kampanje bivših postkomunističkih zemlja, one su spominjale ekonomske olakšice, lakši pristup tržištima, ulaganju. Ali to je sve vrlo apstraktno, jer to pokazuje kakve će koristi od EU imati država, ali ne i kakve ću koristi imati ja kao pojedinac. Stoga je postojala i druga strana kampanje koje je igrala na emocionalnu kartu; naime, pridruživanje Europskoj uniji je bilo prikazano kao dio povijesnog procesa reujedinjenja Europe. Kad ljudima dajete mogućnost da glasaju, zapravo im otvarate mogućnost da stvaraju povijest. i o tome je teško raspravljati. U tom slučaju euroskeptike stavljate u težu poziciju jer moraju glasati protiv onoga što se čini povijesnom logikom – protiv reujedinjenja europskog kontinenta. No Hrvatska je ipak u posebnoj geopolitičkoj situaciji; kao prvo, nije bila dio Sovjetskog Saveza, već Jugoslavije, ali je moguće iskoristiti isti argumenti i Hrvatska bi na ulazak u EU trebala gledati kao na krunski trenutak svoje postkomunističke i postjugoslavenske trensformacije u kojem je i formalno priznati član europske obitelji. Mislim da su to argumenti koji bi mogli zbližiti i mobilizirati narod. a čini mi se da kampanja ne ide u tom smjeru i da ljudi nemaju osjećaj da sudjeluju u povijesnom procesu. Za njih je to samo tehnička stvar. Što se tiče kampanje euroskeptika, moram priznati da nisam baš upoznat s tom stranom priče. Ne znam kojim se argumentima oni vode, ali čini mi se da njihova kampanja nije uopće vidljiva. Znam da će dosta ljudi glasovati protiv EU, ali je jako teško doznati zašto će glasovati protiv, koji su razlozi.

Postoji li alternativa za Hrvatsku ako građani Hrvatske na referendumu ipak odluče da se ne žele pridružiti Uniji?

Alternativa uvijek postoji, ali je pitanje je li ta alternativa privlačna i je li uvjerljiva, vjerojatna. I to je stvarni problem. Male države kao što je Hrvatska još su u fazi modernizacije, pokušavaju ekonomski sustići EU. No kakvu budućnost imate kao relativno mala, relativno ekonomski razvijena i manje uspješna zemlja? Koje je alternativno svrstavanje koje vam ostaje kao mogućnost - ponovna uspostava Jugoslavije, a vjerujem da to ne bi bilo osobito popularno! Ili možda neka druga interregionalna asocijacija? Kada pogledate sve te alternative, one ili nisu privlačne, a ako i jesu privlačne, nisu vjerojatne. Stoga je euroskepticima vrlo teško jer zapravo ne mogu ponuditi argument koji bi značio neku uvjerljivu, moguću i privlačnu alternativu. U zemljama kao što je Norveška, sa snažnom gospodarskom bazom, ili u zemljama poput Švicarske ili Velike Britanije, moguća je prihvatljiva alternativa.